Prije smrti Sultan Sulejman je pozvao povjerenike i izdiktirao im svoje tri posljednje želje:

Prva želja je bila da njegovi iscjelitelji nose sanduk sa njegovim posmrtnim ostacima tokom sahrane.

Druga želja mu je bila da zlatnici i drago kamenje ostaje iza povorke po stazi kojom su prošli njegovi posmrtni ostaci.

Treća želja je bila da mu iz sanduka vire ruke, i to tako da ih svi vide.

Kada ga je glavni komandant vojske, zbunjen onim što je čuo, upitao za razlog za takve želje, Sultan je objasnio:

Neka najbolji iscjelitelji nose moje posmrtne ostatke kako bi svi videli da su i oni nemoćni pred smrću.

Razbacajte okolo svo zlato koje sam cijelog života skupljao da bi svi vidjeli da sve što smo stekli ostaje na ovom svijetu.

Neka moje ruke vire iz sanduka kako bi svi vidjeli da padišah cijelog sveta, Sulejman Veličanstveni, na drugi svijet odlazi praznih ruku!