Jedan od ključnih igrača te šampionske generacije Nenad Purke Stojanović kaže da mu je period proveden u Trebinju ostao u srcu za sva vremena.

- Bukvalno, kao da je bilo jučer. Prosto ne vjerujem da je prošlo 17 godina. Pamtim svaki detalj iz te sezone. Imali smo sjajnu generaciju, mnogo mladih momaka, neki od njih su još uvijek aktivni kao fudbaleri. Napravio se fenomenalan sklop, što se odrazilo i na atmosferu u svlačionici. Trebinje je predivan grad i smatram ga za svoju drugu kuću. To je bila prva zajednička liga i nije nam bilo lako da igramo na terenima gdje je vladala neprijateljska klima.

Uostalom, kao ni njima kod nas na našem stadionu. Konkurencija je bila žestoka jer je svaki klub imao igrače koji su kasnije napravili vrhunske karijere, što je našoj tituli dalo još veći značaj - rekao je Stojanović za Anadolu Agency (AA).

Šampionsku sezonu Leotara prelomila je veličanstvena pobjeda protiv Sarajeva od 3:2, uz hat-trick Stojanovića.

- Titulu smo osvojili na malim utakmicama. Recimo, protiv Želje te sezone u četiri duela nismo ostvarili nijednu pobjedu (dva remija, dva poraza, op.aut). Ali smo zato dobijali u Posušju, Orašju… tamo gde su Sarajevo, Željezničar i Široki gubili ključne bodove u borbi za prvo mjesto. Proslava je trajala dva, tri dana, zatvorili su škole, nije se išlo na posao… Odigrali smo posljednje kolo u Ugljeviku i putovali smo skoro devet sati do Trebinja. Kada smo stigli, oko 5 sati ujutro, grad je bio na nogama. Realno, mi smo u tu sezonu ušli sa ciljem da ne ispadnemo iz lige. Sticajem okolnosti, sklopio se kompaktan tim, koji je trener Mile Jovin znalački doveo do šampionskog postolja. On je za sve nas više bio drug, nego šef stručnog štaba - istakao je Stojanović.

Milenković, Krunić, Đorđević, Kerkez, Mulina, Vukićević, Delibašić… nabrajanje imena članove šampionske generacije Leotara izaziva specijalne emocije kod Nenada Stojanovića.

- Ostao sam sa svima u kontaktu. Imamo zajedničku grupu na viberu i često se kuckamo i dopisujemo. Mnogi su sada u trenerskim vodama. Paja Delibašić je u Čukaričkom, Kerkez na Kipru, Milenković u Grčkoj… Najveće zasluge za preporod Borca pripadaju mom drugu Branislavu Kruniću. Vratili su se Banjalučani tamo gde im je i mjesto, u vrh bosanskohercegovačkog fudbala. Siguran sam da će sljedeće sezone biti dostojan takmac Sarajevu i Želji u borbi za naslov prvaka - kazao je Stojanović.