Evropska firma Ryanair je na desetom mjestu najvećih evropskih proizvođača ugljen dioksida, a zbog toga što nude veoma povoljne karte za svoje letove sve veći broj ljudi odlučuje se putovati avionom.

S obzirom na to da sve češći letovi dovode do povećanja zagađenja, zastupnici Kršćansko-socijalne unije u njemačkom Bundestagu odlučili su se suprotstaviti niskobudžetnim aviokompanijama, piše Deutsche Welle.

Zastupnik Alexander Dobrindt kazao je za Bild-Zeitung kako karte od devet eura za europske destinacije nemaju nikakve veze ni sa tržištem ni sa zaštitom klime.

Prema njegovom mišljenju, na avionske karte čija je cijena manja od 50 eura trebalo bi uvesti "kazneni porez". Međutim, uvođenje jednog takvog poreza je, skoro pa nemoguće.

Historijski gledano, niskotarifne aviokompanije proizvod su Evropske unije koja je od 1987. godine liberalizirala evropski zračni saobraćaj i omogućila ulazak privatnih firmi na tržište. Došlo je do uvođenja niskih cijena za avionske karte na koje su se potrošači navikli.

Ipak, od prije nekoliko godina stanje je postalo komplikovanije jer firme poput Air Berlina, Germanije ili WOW Aira u jednom trenutku više nisu mogle ići u korak s drugim firmama i proglasile su bankrot.

- Ideja da svatko leti za 9,99 eura je pogrešna – kazao je Frank Fichert, profesor turizma i prometa na Visokoj školi Worms za DW.

Objasnio je kako tu cijenu plaća mali broj ljudi, a dok za povratnu moraju izdvojiti puno više novca, dodao je kako postoji jako mali broj jeftinih karata te se njihova stvarna cijena onda naplaćuje iz preostalih skupljih karata. 

- U Ryanairu prosječna cijena karte po letu iznosi 40 eura, u prosjeku budu još kupljene dodatne usluge kao što su usluge za kofer ili rezervacija sjedišta od 15 eura po letu. Ako s Ryanairom letite na neku destinaciju i nazad onda u prosjeku plaćate 110 eura - kazao je Fichert.

U aviosaobraćaju postoje veoma visoki fiksni troškovi, za avione, osoblje i gorivo. Zbog toga firme mogu profitirati samo ako su avioni u određenoj mjeri popunjeni. Troškovi po putniku kao što su aerodromske takse, prema Fichertovom mišljenju, iznose samo mali dio cijene karata. Njemačka osim toga naplaćuje porez za avio saobraćaj u iznosu (po putniku) od 7,38 eura do 41,49 na dužim rutama.

Kada je riječ o letovima unutar Njemačke, na to se plaća još 19 posto poreza na dodatnu vrijednost. Međunarodni letovi su toga oslobođeni. Budući da su putovanja avionom u načelu međunarodni biznis, državi je teško ubirati poreze u prikladnoj visini, a da to za kompanije nema poslovnog učinka na lokaciji poslovanja. Ako bi Njemačka jednostrano uvela porez na dodatnu vrijednost na međunarodne letove, onda bi njemački aerodromi bili u nepovoljnijem položaju u odnosu na Amsterdam, London ili Brisel, kada je riječ o transfernim letovima.