Intervju

Oskarovac Danis Tanović: Čitav život sam sanjao da putujem i živim od svog rada, i to sam uspio

Objavljeno: 19.01.2019. u 14:20 Autor: Merima Čustović

Za Danisa danas granice ne postoje, o čemu svjedoče brojne saradnje i prijateljstva sa najvećim imenima iz filmske industrije, poput Colina Farella koji je igrao u njegovom filmu "Triage", ili Meryl Streep, koja mu je pjevala na rođendanu

Nakon što je dobio Oscara za filmski prvijenac "Ničija zemlja" i upisao se u historiju kinematografije kao jedini reditelj i debitant iz naše zemlje koji se okitio ovom najvećom filmskom nagradom, Danis Tanović nije prestao nizati uspjehe.

A ti uspjesi, ovog umjetničkog genija, odavno su načinili svjetskim stvaraocem bh. porijekla! Za Danisa danas granice ne postoje, o čemu svjedoče brojne saradnje i prijateljstva sa najvećim imenima iz filmske industrije, poput Colina Farella koji je igrao u njegovom filmu "Triage", ili Meryl Streep, koja mu je pjevala na rođendanu nakon što je kao predsjednica žirija na prestižnom festivalu Berlinale odlučila da baš njemu pripadne "Srebreni medvjed" za film "Smrt u Sarajevu".

Dobio je Tanović i "Srebrenog medvjeda" za ostvarenje "Epizoda u životu berača željeza", "Zlatni globus" za "Ničiju zemlju", nagradu za najbolji scenarij filmskog festivala u Cannesu, a u istoj kategoriji i Evropski Oscar (nagradu Evropske filmske akademije), i brojna druga priznanja. Vrlo često je na Sarajevo Film Festivalu u službi domaćina hollywoodskim zvijezdama poput Roberta De Nira.

Bez ikakvog marketinga, medijske, ili bilo koje druge podrške, oslanjajući se samo i isključivo na svoje znanje i talenat, Danis se našao na listi najboljih, a o njegovim djelima i publika i kritika imaju samo riječi hvale. Svaki projekat sa potpisom Danisa Tanovića, sa nestrpljenjem se isčekuje, a tako je bilo i nedavno nakon što je u javnost izašlo prvih šest epizoda serije “Uspjeh“ koju je režirao za HBO.

Višeslojna drama koja prati isprepletene priče četvero neznanaca prvi je Tanovićev televizijski projekat. A o iskustvu u novom žanru, saradnji sa HBO, odabiru glumaca i saradnika, kao i o mnogim drugim temama poput ko je zaslužan za njegov uspjeh, ekskluzivno je govorio za naš portal.

Prve reakcije su sjajne. Svi su saglasni da ste napravili remek djelo. Direktor HBO Adrie, Marin Kariž, nakon premijere serije izjavio je da je "Uspjeh" sve ono čemu su se nadali posljednjih 15 godina...

Svi su u početku bili jako napeti. To je bilo prvi put da HBO Adria pravi svoj vlastiti originalni projekat, i puno je tu bilo nada i želja za koje nismo znali hoće li se ispuniti. Nije jednostavno pokrenuti jednu takvu stvar, tako da je meni jako drago da je sve ispalo kako je ispalo. Meni je lično bilo zadovoljstvo snimati u Zagrebu i raditi sa ekipom takvih profesionalaca, otkriti nove glumce, pa i sam Zagreb kao grad. Nije bilo jednostavno raditi seriju zbog ograničenog vremena kojeg sam navikao imati mnogo više kada snimam igrani film.

Serija se snima otprilike dva ili tri puta brže nego što bi se snimao igrani film tako da mislim da smo u svim tim zadatim okvirima uspjeli da napravimo kvalitetan proizvod. To je naravno i prije svega zahvaljujući vrhunskoj produkciji HBO i produkcijske kuće Drugi plan koji su na projekat doveli vrhunske profesionalce, ali moram naglasiti i velikim dijelom zahvaljujući umjeću Erola Zubčevića i njegove ekipe, sa kojima radim već dugo, tako da imamo rutinu u radu, brzo razmišljamo i radimo što se pokazalo kao jako bitan faktor.

Vi ste među rediteljima koji imaju provjerenu ekipu za uspjeh.

U zadnje vrijeme radim često sa Erolom, i meni ta saradnja jako prija. Erol je izrastao u vrsnog profesionalca, možda najboljeg direktora fotografije u ovom regionu a uz to smo i postali prijatelji, tako da naš nivo komunikacije i razumjevanja nadilazi onaj uobičajeni profesionalni odnos. Od prvog filma radim i sa Samirom Fočom koji živi u Londonu već petnaest godina, a danas je jedan od pet najboljih evropskih dizajnera zvuka. Tu je i Šimek Reginald, montažer kojeg ja zovem "Mr Impecable" otkako je "Variety" napisao za njegovu montažu da je besprijekorna. I da dalje ne nabrajam jer ima puno ljudi sa kojima radim često i sa kojima sam već radio jer ako su profesionalci, majstori svoga posla, zašto ih onda mijenjati?

Serija "Uspjeh" u sebi ima onog donkihotovskog, priča je to o borbi sa vjetrenjačama...

Da, pretpostavljam da je. Ustvari serija ima više segmenata, a pretpostavljam da je ta borba sa vjetrenjačama nešto što je vama zapalo za oko. Kada čitaš knjigu, slušaš muziku, gledaš film, svaki čovjek stvari doživljava drugačije, i traži ono što je njemu blisko. Ono što je meni zanimljivo u toj seriji je da postoji dijapazon karaktera sa kojim se ljudi mogu identificirati, i to ne samo na Balkanu. Dobio sam neke divne kritike iz Danske i Španije da su ljudi gledali seriju, i da im se jako dopada. Priča je univerzalna i prelazi granice. Neko je postavio i pitanje koliko je priča realna? Ne znam, a mislim da nije ni bitno jer nije u pitanju dokumentarni film. Serija je prije svega triler i meni je bilo drago da se sa tom serijom odmaknem od nekakve svakodnevnice, od priča kojima sam se do sada bavio.

Iako je najavljeno da će to biti gorka oda Zagrebu, serija je više od toga, odnosno prelazi okvire Zagreba prema BiH, cijelom regionu, pa i šire u Evropu...

Da, kao što sam rekao, dobijamo pozitivne kritike iz svih djelova Evrope, a činjenica da se u HBO-u govori o tome da se serija pusti i za azijsko i američko tržište govori o tome da lako prelazi granice. Ljudi se mogu prepoznati u toj zagrebačkoj priči, bez obzira da li su u Danskoj, Španiji, Bosni, Hrvatskoj.

Ono što je meni lično bilo jako zanimljivo je što ja uopšte nisam poznavao Novi Zagreb. Moj Zagreb se svodio na prostor oko trga Bana Jelačića, hotela Dubrovnik, gdje bi najčešće boravili ako bi tamo došli nekim poslom ili na neku promociju filma. Tako da sam ustvari snimajući seriju i tražeći prostore u kojima ćemo snimati otkrio Novi Zagreb koji ima svoju čudnu ljepotu.

I jako je bilo zanimljivo raditi u zemlji koja nije tvoja, gradu koji ne poznaješ, a sa druge strane, tvoje je sve, sve shvataš, razumiješ, jer imamo mi jako puno kulturnih referenci koje su iste ili slične. Bilo mi je jako zanimljivo u tom nekom vizuelnom smislu otkrivati Zagreb i pokušati ga posmatrati samo vizuelno, bez neke historijske ili društvene konotacije. To je ono što me uvijek obraduje kada stranci dođu u Sarajevo, kada hodaju i stanu ispred nečega. Oni stanu i gledaju u nešto, i ja ustvari po prvi put tada obratim pažnju na nešto što sam vidio hiljadu puta, ali nikada nisam zaista pogledao. Mislim da je to nešto što smo uspjeli napraviti ovom serijom, da smo snimili Zagreb kakav do sada niko nije snimio.

"Uspjeh" je serija, dalo bi se zaključiti, koja drži ogledalo našem društvu, i suočava nas sa problemima sa kojima se na dnevnoj bazi susrećemo- nepravda, nemoć, kriminal, nasilje, institucionalizirane korupcije...

Slažem se naravno. Živimo u neuređenim društvima, nema neke baš velike razlike između Hrvatske i Bosne, Srbije i Makedonije u tom nekom smislu. Tako da je serija neka vrsta ogledala u kojem se svi mogu naći. Ali sa druge strane, nesumnjivo je da se stvari pomjeraju naprijed. Nije situacija danas ista ni kao prije deset ni dvadeset godina. Kreću se stvari naprijed, kod nas malo teže zbog svih tih okolnosti u kojima jesmo, ali, nekako ide to. Ja sam vječiti optimista i nikada neću pristati da me apatija savlada.

Scenario za "Uspjeh" napisao je Marijan Alčevski. Koliko ste unijeli sebe u cijelu priču, jeste li napravili neke izmjene, ili ste se strogo držali napisanog, i koliko su, odnosno jesu li glumci svojim intervencijama doprinijeti da ti likovi koje su napravili izgledaju tako dobro i vjerodostojno?

Marijan je napisao scenarij koji smo mi povremeno mijenjali, radili na njemu zajedno sa producentima i glumcima. Ja sam reditelj koji voli dati slobodu glumcu da se izrazi, ali u nekim okvirima koje sam ja zamislio. Naravno ako mi ponude nešto bolje od onoga kako ja to vidim sa zadovoljstvom preuzmem njihovo rješenje. Na mojim projektima svi suradnici imaju slobodu i njihova sloboda je onolika koliko se oni izbore za nju. Ja znam šta želim, i to ću dobiti, a ako mi saradnici ponude nešto što je bolje, ja to naravno prihvatim. U ovom slučaju, imao sam priliku da radim sa divnim, pametnim glumcima koji su donosili svoja rješenja i unosili dio sebe u projekat. Ne bih nikoga posebno izdvajao jer zaista mislim da su svi sjajni i da su se svi izborili za svoje mjesto.

Ono što zanima sve nas koji smo pogledali prvih šest epizoda "Uspjeha" jeste kada će se snimati nastavci i hoćete li Vi to režirati?

To zavisi od puno faktora. Meni je bilo zanimljivo da se oprobam u novom žanru, da snimim seriju, da vidim kako to izgleda pošto to nikad nisam radio. Uz to prihvatio sam da je radim zato što mi se dopao scenario i to je prva i osnovna karika sa kojom sve počinje. Koliko znam Marjan već radi na nastavcima, a da li ću je ja režirati ili neko drugi, teško je odgovoriti. Treba tu da se poklopi puno stvari. Ja sada radim na novom filmu, do kada će to trajati, kada će oni krenuti u pretprodukciju, da li će mi se dopasti novi scenario, da li ću ja biti slobodan ili neću, kao sto sam rekao nastavak saradnje zavisi od mnogo faktora.

Pomenuli ste da snimate novi film i ne mogu odoliti da Vas ne pitam da nam otkrijete nekoliko detalja...

Zadnji put kad sam bio u Londonu pričali smo o filmu na kojem sam radio, i onda se taj film raspao. Mjesec dana prije snimanja! Tako da ne volim uopšte da pričam o projektima koji su u pripremi. Razgovarat ćemo kada dođe vrijeme.

Danise, ne postoji velika svjetska nagrada koju niste osvojili. No sjećam se da je Vaš otac na sarajevskom aerodromu, nakon što ste se iz Berlina vratili sa novim “Srebrnim medvjedom“, izjavio: “Sada je red za novog Oscara“. Pa je li red, i kako Vi uopšte razmišljate o tim nagradama kada razvijate neki projekat?

Mom tati nikad nije dovoljno kad sam ja u pitanju. Kada sam dobio peto dijete, on je rekao, hoćemo li šesto? Ja sam sretan čovjek. Živim od svog posla, putujem po svijetu zahvaljujući svom poslu. To je meni najveća sreća. Čitav život sam sanjao da putujem i živim od svog rada, i to sam uspio. To mi je najveća nagrada. Bio sam sretan kada su mi se desile te neke lijepe stvari, da li će se opet desiti ili neće manje je bitno, ako se dese super, ako se ne dese, već i jesu. Dževad Karahasan ima jednu divnu misao: “Najveći put je od 0 do 1, nakon toga je sve ponavljanje“. Ja sam taj put od 0 do 1 što se tiče nagrada napravio, i to mi se sada ne čini kao bitna stvar. Bitno je da radim kao što radim i da filmovi i serije koje radim nađu svoju publiku.

Vi živite apsolutno atipično današnjim zvijezdama - daleko od očiju javnosti, daleko od medija, ali nižete uspjeh za uspjehom. I Vi ste definitivno oborili onu marketinšku tvrdnju da je i "loša reklama, dobra reklama". Vi kada treba, onda govorite, a kada kažete, to odjekne...

Hvala. Ti znaš da ne volim da se slikam, niti volim da dajem intervjue ili da se pojavljujem u medijima. Ja sam čovjek iz sjene i tu se najbolje osjećam. Svako svjetlo koje je okrenuto prema meni me zaslijepi, pa ne vidim ništa od njega. Najviše volim kad sam odmah iza reflektora. To mi je posao, da posmatram svijet, a ne da mene posmatraju.

Drago mi je da ste pomenuli profesora Karahasana, jer mislim da je ovakav način razmišljanja i pogleda na svijet njegov uticaj, obzirom da Vam je bio profesor, a i na isti način je gradio karijeru, i postao ono što će rijetko ko ponoviti.

Ja sam imao sreću da studiram na sarajevskoj akademiji, a studirao sam i na belgijskoj pa mogu da usporedim stvari. Mislim da me je sarajevska akademija definisala i kao reditelja i kao čovjeka. Imao sam nevjerovatnu sreću i šansu da mi predaju Haris Pašović, Dževad Karahasan, Miroslav Ćiro Mandić, Zdenko Lešić, Boro Stjepanović, Nenad Dizdarević, sve ljudi koji su ostavili neki trag na mene i zahvaljujući kojima sam postao reditelj kakav jesam. Tako da svaki moj uspjeh i sve što radim je počelo sa njima. I uvijek osjećam da su oni tu negdje kada nešto radim. Često pomislim šta bi sada rekao Miroslav, Dževad ili Haris, kada je u pitanju scenario, predstava, film. Ti ljudi zaista zauvijek žive u meni.

Šta se dogodilo sa onim dobrim Bošnjanima koje je najbolje opisao Miroslav Krleža: “Bosanac je uvijek dignute glave, dignute ruke, nikad ne kleči ili moli“? Danas je vidno odsustvo empatije, nekako su zahladnili odnosi među ljudima, o čemu između ostalog govori i vaša serija.

Svijet je kakav jeste, samo se naš pogled na njega mjenja. Ne mislim ni da je hladniji ni topliji nego što je nekad bio. Ima jedna lijepa poema koju sam davno čuo, parafraziraću: "Nekoliko prijatelja, ostalo je džungla". Imate nekoliko važnih ljudi u životu, ostalo je hladni svijet. Ili topli. Zavisi od vas i kako ga vi doživljavate. Činjenica jeste da život u Bosni nije lagan za mnoge ljude, ali ne mislim da je nešto bolje bilo gdje. Samo su problemi drugačiji.

Ukoliko bi država doživjela ekonomski napredak, onda bi se to promijenilo?

Mnoge bi se stvari promjenile kada bi se desio ekonomski napredak. Ja sam prije tri dana pričao sa jednim irskim producentom. Bosna ima tri miliona stanovnika, a budžet za film je manji od milion eura. Irska je zemlja od 8 miliona stanovnika i ima budžet za produkciju od skoro pet stotina miliona eura. Irci koji su prije 50 godina umirali od gladi, to je bila zemlja iz koje su se svi iseljavali. A onda su ušli u EU, promijenili su politiku, doveli pametne ljude koji su donijeli pametne zakone i uspjeli privući investitore. Ali evo, da ne idemo daleko, imate primjer Hrvatske koja prije deset godina nije bila nigdje u filmskom svijetu, da tako kažem, i onda je došlo nekoliko pametnih ljudi u HAVC pa su napravili preokret. Pa je nedavno na vlast došao HDZ koja je te ljude smjenila i dovela podobne umjesto sposobne, i sada im je produkcija opet u stagnaciji. Ništa nije konstanta, ništa nije zakucano u kamen. Kad dovedemo ljude koji znaju šta treba da se uradi onda se stvari mogu promijeniti.

Čudno je recimo da ministrica kulture koju su HDZ i SDA odabrali da vodi to ministarstvo, koja je tu funkciju obavljala četiri godine, nikada se nije sjetila da pozove ikoga da kaže šta bi se moglo, trebalo da uradi. Ako ljudi budu glasali za te i takve, onda se ništa neće promijeniti. Svake četiri godine može doći do promjene, prema tome, tako nam je kako zaslužimo. Kad ljudi budu glasali za pametne ljude koji će da dovedu obrazovane intelektualce i profesionalce koji znaju i mogu da donesu promjenu, koji imaju ideju kako se stvari rade, onda će se to promijeniti. Ništa nije zakucano sve se može promijeniti i na bolje i gore. Mislim da može puno bolje i to sa malo pameti. Ja lično ću se zalagati da se u narednom periodu u Kantonu Sarajevo napravi ozbiljni filmski fond koji će privući strance da dođu i rade u Sarajevo. Zamislite da nam godišnje dođe nekoliko stranih produkcija da rade u Sarajevo kao što je to slučaj u Zagrebu. Naša kinematografija bi se preporodila, stasale bi nove generacije filmskih radnika i profesionalaca kojih danas u Sarajevu skoro da uopšte nema.

Sarajevo je nekada imalo 12 kina, a danas tek četiri-pet. Nedavno je u javnost izašla vijest da se prodaje zgrada i prostor u kojem je nekada bilo prvo sarajevsko kino Apolo. Kako to komentirate?

Gospodin koji je preuzeo skoro sva ta kina u nekom ludilu privatizacije, koji je "jamio" jer je bio na dobrom mjestu, u dobro vrijeme, bio je nesposoban da išta od toga da zadrži. Znači dobio je ne znam koliko kina i nijedno nije uspio da zadrži, da napravi sistem koji funkcioniše kako treba. I to je ono što je danas Bosna. Mali broj ljudi koji su bili bliski političarima na vrhu su dobili u bescjenje društvenu imovinu. Neki su se neizmjerno obogatili na tuđem radu a neki, na žalost većina, su toliko nesposobni da nešto sa tim urade da im je sve propalo . A i društvo sa njima.

Jako puno putujete. Koliko na tim putovanjima kroz komunikaciju sa prijateljima i ljudima koje upoznajete promovirate onu ljepšu stranu BiH, jer obično nas znaju po ratovima? Koliko njih nakon vaših razgovora žele posjetiti našu zemlju?

Nedavno sam bio u Seulu gdje živi 10 miliona ljudi i pričao sa ljudima koji znaju BiH i Sarajevo po Zimskim olimpijskim igrama, jer su i oni imali olimpijske igre. Njima je naš rat bio stran i dalek, nisu oni to ni tada pratili sa pažnjom kako se to nama čini. Danas se tog rata tamo vise niko ni ne sjeća, samo mi.

Vaše kćerke su već porasle. Postoji li interesovanje da neka krene Vašim stopama?

Za sada ne. Najstarija kćerka je napravila kratki film, ali više je zanima muzička produkcija i muzika. Za sada ne vidim da se neko želi baviti režijom kao ja. Vole oni filmove, ali više vole da ih gledaju.

Kažu da iza svakog uspješnog muškarca stoji uspješna žena. Vaša supruga je veoma uspješna...

Moja žena kaže: "Iza svakog uspješnog muškarca stoji iznenađena žena".

Zašto iznenađena?

Pa šali se. Valjda...

Izvor:   Faktor

Faktor pratite putem aplikacija za Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook i Twitter. Zabranjeno je prenošenje sadržaja bez odobrenja redakcije. Kontaktirajte nas na [email protected]

Vezani članci

Iz kategorije