Ovaj sastanak je održan i pored toga što je Bosna i Hercegovina već 6. aprila te godine dobila međunarodno priznanje Evropske zajednice, a već 22. maja postala država-članica Ujedinjenih nacija.

Boban i Karadžić su prije 30 godina konkretizirali su dogovor iz Karađorđeva i precizirali teritorijalnu podjelu Bosne i Hercegovine, po kome je područje cijele Posavine pripalo Republici Srpskoj, a Bosansko Grahovo, Glamoč i Drvar tzv. Herceg-Bosni.

U predmetu "Prlić i drugi", između ostalog spominje se i sastanak u Grazu. 

- Bez obzira na neprijateljstva između snaga Herceg-Bosne/HVO-a i snaga bosanskih Srba u proljeće i ljeto 1992. godine, poslije sastanka između Radovana Karadžića i Mate Bobana održanog 6. maja 1992. u Grazu, u Austriji, uspostavljena je značajna i trajna saradnja između bosanskih Hrvata i bosanskih Srba i ona je u onim dijelovima Bosne i Hercegovine na koje se ova Optužnica najviše odnosi trajala, uz manje izuzetke, sve do kraja 1993. godine -navodi se u haškoj presudi. 

Saopćenje koje je potpisano u austrijskom Grazu pokazuje svu suštinu zajedničkog i dogovorenog srpskog i hrvatskog velikodržavnog projekta.

Tuđman se odrekao Posavine i tamošnjih Hrvata, a njegov izaslanik Boban za Hrvate je tražio Mostar koji je zacrtan kao sjedište odnosno "hrvatski stolni grad" i Stolac kao strateško hrvatsko pitanje. 

Šest dana poslije Graza, 12. maja 1992. godine, dio onoga što su dogovorili Boban i Karadžić potvrđeno je na zasjedanju Narodne skupštine Republike Srpske usvajanjem Šest strateških ciljeva: podjela Sarajeva; razdvajanje srpskog naroda od druge dvije nacionalne zajednice; uspostavljanje koridora između Semberije i Krajine, koridora u dolini rijeke Drine odnosno eliminisanje Drine kao granice između srpskih država; uspostavljanje granice na rijekama Uni i Neretvi i osiguranje izlaza Republike Srpske na more.

Hrvatska politika koja je danas na sceni, kako ona u Zagrebu tako i Mostaru ni 30 godina poslije nije se promijenila, od Tuđmana i Bobana, preko Ante Jelavića i Hrvatske samouprave do Dragana Čovića koji uz podršku predsjednika Hrvatske Zorana Milanovića nastoji udariti konačni pečat na ono što su započeli njegovi prethodnici. Novi Milošević je u liku Aleksandra Vučića, dok umjesto Karadžića na sceni imamo Milorada Dodika.