Posjetili smo daleki Bali: Priča sa otoka koji je raj za hedoniste i avanturiste

objavljeno: 10.06.2018. u 21:22

Kada neko spomene Bali, asocijacija mnogima vjerovatno je kupanje u okeanu, sunčanje na dugim pješčanim plažama, izležavanje u hladu pod kokosovim palmama i uživanje u izobilju tropskog voća. Među više od 17.000 ostrva u Indonezijskom arhipelagu, gdje predstavlja gotovo neprimjetnu mrlju na mapi svijeta, Bali zaista nudi sve ovo, ali i mnogo više. 

Sa pravom ga zovu "Rajem na zemlji" "Otokom Bogova", "Otokom ravnoteže", a ovaj dio Indonezije i njegove stanovnike posebno je proslavila knjiga "Jedi, moli, voli" spisateljice Elizabeth Gilbert, po kojem je snimljen i film sa slavnom Julijom Roberts. Spisateljica je nekoliko mjeseci “jela“ i uživala u Italiji, zatim “molila“ i tražila duhovnost u Indiji, da bi naposljetku na Baliju pronašla ljubav te ravnotežu između svjetovnih užitaka i duhovne posvećenosti. Iako sam pročitala knjigu i gledala film, tek sam shvatila o čemu je Gilbert pisala, kada sam posjetila ovaj otok. Ali krenimo redom...

Nakon dugih 15 sati leta i sedam sati provedinih na aerodromu u Dohi, konačno stižemo na aerodrom Denpasar na Baliju. Nakon sarajevskih ugodnih 20 stepeni, stižemo na vlažnih plus 32. Odmah po izlasku sa aerodroma zapljusnuo nas je vreli zrak, a dok tražimo našeg vozača, jedva se odupiremo mnogobrojnim Balinežanima koji iskaču ispred nas i po svaku cijenu nude usluge prijevoza. U masi istih likova, koji pokušavaju zaraditi koji dinar, jedva prepoznajemo Made Adija koji će biti naš domaćin naredniih 10 dana na ovom otoku.

Balinežani i karma

Dok nas vozi do hotela u turističkom mjestu Nusa Dua na jugu Balija u kojem ćemo boraviti nekoliko dana, priča nam kako smo došli u najbolje vrijeme, jer je u ovom dijelu Indonezije koje se nalazi osam stepeni južno od ekvatora od maja do oktobra ljeto, dok od novembra do aprila, iako su iste prosječne temperature od oko 30 stepeni Celzijusa, ima puno kiše. Zbog blizine ekvatora, i dan i noć na Baliju traju po 12 sati, a sunce zalazi već oko 18 sati. Pojašnjava nam kako se Bali razlikuje od ostatka Indonezije, jer na ovom otoku živi najviše hindusa, a ne muslimana, te da Balinežani imaju i svoj jezik koji se potpuno razlikuje od indonezijskog.

- Najrasprostranjenija vjera je hinduizam, ali svi žive zajedno i sve druge vjere se poštuju. Balinežani su jako religiozni, ali više je riječ o tradiciji, načinu života, razmišljanju. Mi vjerujemo u karmu, zato ovdje nema krađa, nasilja. Niko vas neće prevariti ili vam bilo šta loše uraditi, jer vjerujemo da se to sve vraća. Ako radiš dobro, dobro će ti se vratiti, a ako činiš loše, nešto loše će i tebe zadesiti. Stanovnici Balija zarađuju jako malo, mnogi su siromašni, ali svi su uvijek nasmijani i zahvalni na onome što imaju, bez obzira koliko malo to bilo. Koliko god problema imamo, kada izađemo iz kuće zaboravimo na njih, pokušavamo da budemo što zahvalniji, sretniji i druželjubiviji – priča Made Adi.

Zaista, nevjerovatno je koliko besplatnih osmijeha dobijete na ovom otoku. Svi su nevjerovatno ljubazni, srdačni, veseli, na svakom koraku vas velikodušno pozdravljaju širokim osmijehom, a stvari koje negdje ostavite ili zaboravite sigurno vam neće biti ukradene. Iako nam to baš nije bilo drago, naš automobil pun kofera stajao je na parkingu otključan, a kada smo Made Adiju objasnili da to u našoj zemlji nikada ne bismo mogli uraditi, jer bi torbe brzinom svjetlosti nestale sa sjedišta, nasmijao se i poručio da smo u ovoj zemlji potpuno sigurni.

Edin Džeko

Konobari, prodavači, uposlenici hotela, svi nas pitaju odakle dolazimo. "Bosnia and Herzegovina", ponosno odgovaramo, ali rijetko ko od Balinežana je ikad čuo za našu zemlju. Tek pokoji je znao da se BiH nalazi u Evropi, a jedan nas je iznenadio kada nam je lošim engleskim odgovorio: "Ooo I know! Edin Dzeko!". Zaista, poslije bismo svakome ko nas je pitao odakle dolazimo, samo govorili "Bosnia, Edin Džeko". Tek tada su znali ko smo i odakle smo. Lijepo je imati takve ambasadore naše zemlje...

Zaboravite plivanje, ovo je raj za surfere

Nusa Dua, u kojoj smo boravili prvih dana, poput čitavog južnog dijela Balija i poznatih turističkih odredišta poput Kute, Jimbarana, Seminyaka obiluje luksuznim hotelima u kojim možete boraviti po veoma povoljnim cijenama (jeftinije ćete proći nego u susjednoj Hrvatskoj), te prelijepim pješčanim plažama (za razliku od sjevera otoka gdje je pijesak crn zbog vulkana), koje zapljuskuju visoki valovi. Na plažama ćete sigurno uživati u brojnim sređenim beach barovima uz kokosovo mlijeko ili neki drugi egzotični napitak, međutim nemojte očekivati da ovdje možete da se iskupate i plivate. Naviknuvši na kristalno čisti i mirni Jadran, voda Indijskog okeana za nas je bila pomalo razočaravajuća. Voda, prošarana travom, granama i ponekom zalutalom flašom koju nanesu veliki valovi, je jako plitka nekoliko desetina metara. Oprezni morate biti i zbog mnogih morskih grebenova koji vrebaju sa dna, a dubine do kojih trebate šetati najmanje pet minuta rezervisane su samo za iskusne surfere. Plivačima nije preporučljivo ići u dubinu zbog jakih i nesavladivih morskih struja.

Najneobičniji fenomen na ovom ostrvu za nas su bile ogromne oseke i plime, do nekoliko desetina metara. Do podneva se opušteno možete brćkati u moru, koje kasnije doslovno nestane, dok iza njega na plaži ostanu korali, školjke, morski grebenovi, nasukani čamci, koji stvaraju zaista neobičnu sliku...

Odmor na ovakvom vulkanskom otoku punog kontrasta, prelijepih prirodnih bogatstava, beskonačnih i kaskadnih polja riže koja oduševljavaju izgledom, kafe, kokosa, neobičnih hinduističkih hramova, zaista je šteta provesti na jednom mjestu. Zbog toga smo zaboravili izležavanje na plaži i sa ruksacima krenuli u obilazak otoka, iako nam je mnogo toga neistraženog ostalo za neki drugi put.

Zatekle su nas totalno haotične ulice prepune automobila i motora, kojima upravljaju čak i djeca, a na njima se bez kaciga voze svi čanovi porodice od najmlađih do najstarijih (još mi nije jasno kako im to uspijeva za rukom). Sirene vozila, buka i vreva turista dopiru sa svih strana, ali sa druge strane, samo nekoliko metara dalje brojni hramovi, u kojima vlada potpuna tišina, mjesta za meditaciju i jogu, šume i zelenilo donose mir i ispunjenost koju odavno nisam osjetila.

Primijetili smo ogromne razlike između turističkih odmarališta i tipičnih balinežanskih naselja. Čim izađete iz luksuznih kompleksa, dočekaju vas barake ispred kojih sjede radnici, koji bez obzira na umor, sa širokim osmijehom prodaju suvenire, hranu i druge potrepštine kako bi nešto zaradili. Dočekaju vas ceste bez trotoara, prašnjavi i prljavi putevi bez asfalta, trošne kućice... Ostali smo fascinirani hramovima napravljenim od vulkanskog kamena koje ima gotovo svaka kuća. Čak i najtrošnije oronule kućice u svom dvorištu imale su statue i hram posvećen bogovima, ispred kojih se nekoliko puta dnevno ostavljao dar bogovima. Svakodnevno smo viđali Balinežanke u tradicionalnoj nošnji, koje u  rukama ili na glavama nose pladnjeve sa žrtvenim darovima: komadima voća, rižom, laticama raznog cvijeća. Ispred ulaza u svoje dvorište ostave jedan dar, mahnu dimom mirisnih štapića oko njega, poškrope ga svetom vodicom, urade neki neobičan potez rukom dok u sebi izgovaraju molitve. Ovi darovi mogu se vidjeti ispred svih kuća, radnji, na trotoarima, u hotelima i turističkim vilama.

Kako bismo u potpunosti upoznali kulturu i religiju Balinežana, posjetili smo neke od najpoznatijih velikih hramova koji, prema njihovom vjerovanju, štite stanovnike od svih nedaća i neprijatelja sa okeana. Među njima su Tanah Lot, hram na stijeni koju zapljuskuju ogromni valovi, Uluwatu na visokoj litici iznad mora, Tirta Empul, hram svete vode koja ima magične moći i Ulun Danu, hram na jezeru pored vulkana. Bez obzira da li ste religiozni ili ne i koje ste vjere, prizori, način života ljudi koje vidite ispred sebe i energiju koju osjetite prilikom obilaska neobičnih hramova natjerat će vas da udahnete, zamislite se, preispitate svoj život i postupke. Poželite i vi da budete, poput Balinežana, konstatno zahvalni na svakoj sitnici i svemu što imate u životu i budete sretni jer ste jednostavno živi...

Najskuplja kafa na svijetu

Dok smo obilazili poznate hramove zaustavili smo se na plantaži kafe. Mnogi ne znaju, ali Bali je poznat upravo po najskupljoj kafi na svijetu. Radi se o kafi koja se ne bere rukom, već dolazi iz stomaka jedne za nas nepoznate životinje, nalik mački – cibeti. Ova životinja spava tokom dana, a noću se penje po arabust drveću odakle bira najbolja zrna kafe. Iako ih jede, probavni trakt ove životeinje ne može da provari zrna kafe. U njenom stomaku želučani sokovi samo uklanjaju oštre ivice i dio kofeina koji kafu čini gorkom i neprijatnom za konzumiranje, te se iz izmeta životinje uzimaju zrna, koja se čiste, prže i melju. Iako zvuči čudno, i za one koji su pomalo gadljivi i ne baš privlačno, vrijedi probati - kafa je zaista ukusna.

Šuma majmuna, rižina polja...

Uprkos prelijepim plažama, neizostavno je bilo posjetiti unutrašnjost otoka i grad Ubud, koji obiluje nevjerovatnim pejzašima, poljima riže, junglom, ali i mnogobrojnim radnjicama u kojima ćete naći različite umjetnine, spa centrima, uređenim kafićima i restoranima sa tradicionalnim indonezijskim pićima i hranom. Centar ovog grada dom je i stotinama balinežanskih majmuna, koji uživaju u hladu šume doslovno zadirkujući posjetitelje njihovog doma. Dok smo ih zagledali i divili se njihovim "ljudskim" pokretima gledali smo kako pojedinim turistima iz ruku kradu flaše, odvrnu čepove i napiju se vode, a zatim bace flaše. Grickalice u rukama i torbama turista, obično bi završavale u rukama majmuna, koji bi se potom između sebe ganjali i tukli, svako želeći dio za sebe. Ovi majmuni vrlo dobro znaju otvoriti rafješlus na torbama i ukrasima, a ukoliko ih izazivate gledanjem u oči, mogli biste ostati i bez sunčanih naočala ili telefona. Mi smo na sreću iz Šume majmuna izašli sa svim stvarima kojima smo i ušli i sa osmijehom na licu.

Kud god pogledaš, nižu se rižina polja. Nisu to obične obradive površine koje se mogu često vidjeti. Od običnih polja riže, Balinežani su napravili pravu atrakciju. Pogled na njihove beskonačno duge kaskadne terase riže zaista očarava, a potrudili su se turistima da ponude još nešto - dozu adrenalina. Tako smo se i mi odlučili zaljuljati na jednoj od ljuljački visokoj oko 50 metara koja se prostire iznad rižinih polja i palmi kokosa i banana. Osjećaj leta u ovakvom nesvakidašnjem prirodnom okruženju je nevjerovatan.

Kada smo već na Baliju, pomislismo da je šteta ne posjetiti i jedan od obližnjih otočića, koji očaravaju svojom ljepotom. Izabrali smo Gili Trawangan, jedan od 30 malih otoka koji se nalaze u blizini. Da dođemo na ovaj mali raj na zemlji odlučili smo čim smo čuli da tamo nema automobila niti asfalta. Jedini prijevoz su bicikla i zaprežna kola sa konjima, dok čitav otok možete i prešetati za nekoliko sati. Za razliku od Balija, ovu tačkicu u Indijskom okeanu naseljavaju uglavnom muslimani, koji žive od poljoprivrede, stočarstva, ribarstva i turizma. I ovdje su primijetne velike razlike između trošnih kućica lokalnih stanovnika i luksuznih hotela, i beach barova, ali to je ono što daje i neobični šarm ovom mjestu. I na Giliju smo kao pravi hedonisti, uživali u posmatranju izlazaka i zalazaka sunca na najljepšim plažama i uz najbolja indonezijska jela i osvježavajuća pića.

 Otok hedonizma

Bali uz susjedne otočiće, je definitivno mjesto uživanja. Uživanja u zanimljivim i neobičnim okusima začina i tradicionalne indonezijske hrane, među kojima su najpoznatije pržene nudle i riža, ukusnim cijeđenim sokovima tropskog voća, ananasa, manga, papaje, kokosa, čajevima, kafi, prirodnim ljepotama, balinežanskim masažama u bezbrojnim spa centrima i luksuznim vilama i hotelima koje ćete rijetko gdje moći priuštiti za tako male pare. Bali je raj za hedoniste, ali i za avanturiste, one koji žele da se popenju na jedan od aktivnih vulkana i uživaju u očaravajućem pogledu, za one koje žele da surfaju, rone i plivaju rame uz rame sa kornjačama, morskim psima, i drugim nepoznatim stanovnicima ogromnog okeana, za ljubitelje raftinga i safarija, za one koji žele da jašu slonove, konje uz zalazak sunca na plaži, da se ljujaju na ljuljačkama visokim nekoliko desetina metara iznad očaravajućih rižinih polja, za one koji uz izlazak sunca žele da posmatraju ples delfina...

Sigurna sam da ćete se, ako ikada budete u prilici posjetiti ovu zemlju, sa Balija vratiti ispunjeniji, bogatiji i zahvalniji. Bali nije, kao što mnogi misle, izležavanje na plaži. Bali je životna lekcija...