Sada je na sigurnom, u krugu porodice, ali je i dalje žestoko potresen svime što je proživio posljednjih dana, od trenutka kada je Vladimir Putin izdao naredbu da Rusija napadne Ukrajinu, pa sve dok se nije uspio domoći mađarske granice.

- Bože, što se to događa? - ponovio je Darijo nekoliko puta u razgovoru za Sportske novosti, odajući dojam čovjeka koji je još u šoku.

- Pitaju me ljudi zar nismo znali da će se to dogoditi. Nismo, znao je to samo jedan čovjek - kazao je Darijo te krenuo sa svojom potresnom pričom koju je proživio u Kijevu.

- Kad je sve krenulo u srijedu u 4.15 ujutro odmah sam se probudio i shvatio što se događa. Nazvao sam dva prijatelja Hrvata, brže-bolje otišao u naš hotel, te smo krenuli u akciju dovođenja naših stranaca klubu. Uskoro smo ih sve okupili. Samo je Brazilaca sa svojim porodicima bilo skoro 50. Došli su u hotel i neki stranci Dinama iz Kijeva. Sljedeći korak bili su pozivi ambasadama, logično je da od njih očekuješ najveću pomoć. I dali su ljudi iz ambasada sve od sebe da pomognu, ali nisu uspijevali pronaći način da osiguraju našim igračima i trenerima izlazak iz zemlje.

Vi ste lično imali mogućnost da odete?

VEZANI TEKST - Shakhtar ostaje bez fudbalera: Više od 10 Brazilaca evakuirano, pomogao i Čeferin

- Imao sam kao i svi ostali da odem na svoju ruku, sjednem u auto i krenem. No, i ja i naš italijanski stručni štab smo to odbili, nismo htjeli ostaviti naše Brazilce. Nisam mogao biti taj koji će otići prvi i ostaviti tamo sve te igrače, njihove porodicu, djecu... Naši Brazilci su dečki od 18, 19, 20 godina. Pa oni su još djeca. Morali sam ostati uz njih i pronaći rješenje.

Pronašao ga je pozivom na adresu koje bi se u tim trenucima malo ko sjetio.

- Nazvao sam predsjednika UEFA-e Aleksandera Čeferina, nazvao sam ga lično. Naš klub s njima imao dobre odnose, upoznao sam ga, osjetio da je ispravan čovjek i kad sam vidio da nemamo izlaza sjetio sam se njega. "Predsjedniče, pomozite nam, trebamo vas", tako sam mu se obratio, u jednom trenutku sam i zaplakao.

I Čeferin je odmah poduzeo sve, pretpostavljam i više od toga, zvao bi i usred noći tražeći rješenja. Zauzeo se za naše igrače i njihove porodice kao da su njegova djeca u pitanju, ne znam koga je sve zvao i što je radio, ali bili smo u stalnom kontaktu i uvjeravao me da će pronaći rješenje pod bilo koju cijenu, ali da nas neće ostaviti na cjedilu.

Dan i po nakon poziva Čeferinu, Srni je opet rečeno da bi bilo dobro da ode jer će se stanje samo dodatno pogoršavati.

- Sjeo sam ipak u svoj auto te krenuo na put do Mađarske. No, Čeferin još nije riješio pitanje naših stranaca. Nazvao sam ga i pitao što se događa, kada ćemo riješiti našu dramu. Čeferin mi je tada kazao da ima rješenje, te obećao da će svi ti igrači i njihove porodice sigurno napustiti Ukrajinu. S njegovim obećanjem sjeo sam u auto, a Čeferina direktno spojio s našim Brazilcem Moraesom, jer on dobro govori engleski. Nekih 18 sati nakon što sam krenuo na svoj put automobilom dug 37 sati, Čeferin mi je javio da je Brazilce s porodicama smjestio u voz koji će ih odvesti na sigurno. Desetak sati kasnije javio mi je da je i Italijanima osiguran voz koji će ih odvesti do granice, tako da su oni u ponedjeljak ujutro napokon stigli kući u Italiju. Tako sam miran i sretan, koliko to već čovjek može biti u takvim okolnostima, stigao do Mađarske.

Čeferin je dakle odigrao ključnu ulogu u izvlačenju većine Šahtarovih stranaca?

- Nije Čeferinova najveća stvar u životu to što je uspio iz male zemlje doći do pozicije predsjednika UEFA-e. Čeferinov je najveći uspjeh to što je veliki čovjek, koji je veličinu pokazao onda kad su je ljudi u velikoj drami istinski trebali. Nikada mu to nećemo zaboraviti. ja lično, ali ni Šahtar, ni Fudbalski savez Ukrajine, cijela Ukrajina, ali i svi dobri ljudi.

Važnu je ulogu u svemu odigrao i predsjednik ukrajinskog saveza Andrej Pavelka, koji je cijelo to vrijeme pomagao Čeferinu i tražio neka svoja rješenja. Kompletna naša drama trajala je nekoliko dana, ali vjerujte mi da sekunda u takvim okolnostima traje kao cijeli sat. Kako god, UEFA je neizmjerno privilegirana što ima Čeferina na čelu.

A gdje su domaći igrači Šahtara?

- Raštrkani su po cijeloj Ukrajini. Svako je sa svojima. U stalnom sam kontaktu s njima, ali znate da oni ne smiju napustiti Ukrajinu.

I što reći nakon svega?

- Tamo su ljudi koji se bore za svoju državu i za svoje kuće. Mi znamo što to znači, meni je ovo već treći rat koji sam proživio u životu. Znamo svi da ne smijemo stati i predati se, nego se svako treba boriti na svoj način. Nažalost, u Ukrajini je veliki kaos, ne znam može li humanitarna pomoć uopće doći do onih kojima je potrebno, do mnogih sigurno ne može, ali to nas ne smije zaustaviti - poručio je Srna uz razgovoru za SN.