Konačan oblik mu je nakon dugogodišnje selekcije dao Max Emil Friedrich von Stephanitz, konjički major i kinolog početkom 19. vijeka.  

Prvi pas koji je bio upisan u knjigu njemačkih ovčara bio je Horand von Grafrath, koji je postao otac svih ovčara. Von Stephanitz bio je njegov vlasnik, koji je radio na odgoju, uzgoju, školovanju i razvoju.

Znao je šta želi od svog psa i pasmine, želio je da postanu simbol za pse čuvare i voditelje krda. Sve do danas njemački ovčar je poznat po svojoj hrabrosti, pouzdanosti i odanosti.

Odličan je i kao policijski, vojni i spasilački pas, te pas tragač. Ima mnogo energije, a ponekad zna biti i dominantan, te pomalo oštar. Međutim, radi se o vrlo sposobnom psu, koji želi udovoljiti svom vlasniku.

Zbog visoke inteligencije jako brzo uči i lako ga je trenirati. Ne podnosi zanemarivanje i treba mu stalna fizička i psihička stimulacija.

Kao i sve ostale pasmine, ako ima aktivnog i odgovornog vlasnika, te je dobro socijaliziran, može se dobro slagati i s drugim životinjama. Njemački ovčar voli ljude i djecu, dok je prema strancima nepovjerljiv i pažljiv.

Izuzetno je inteligentan pas, dobar i poslušan učenik, hrabar, temperamentan i odan svojoj porodici. Nažalost, zbog hiperprodukcije ove pasmine, pojavile su se mnoge bolesti specifične za njemačke ovčare.

Skloni su displaziji kukova i laktova i torziji želuca, poput većine ostalih velikih pasmina. Za pasminu je karakteristično učestalo pojavljivanje tumora, kao i bolesti probavnog sistema.

Njemački ovčar je aktivan pas, koji voli rad, igru i druženje. Ako sa svojim ovčarom provodite kvalitetno vrijeme, imat ćete prijatelja kakav se rijetko može pronaći.