Nekadašnji sjajni pivot banjalučkog kluba, koji je imao nadimak "leteći doktor" sportom se počeo baviti u gimnaziji, koja je imala odličnu košarkašku i rukometnu ekipu, što je kumovalo da 1954. godine postane član Košarkaškog kluba Borac, a odmah potom i Rukometnog kluba Borac i naredne tri godine paralelno se takmičio u oba sporta.

Kada su rukometaši Borca 1957. godine osvojili Kup Jugoslavije u rukometu stekli su pravo da igraju na kvalifikacijama za popunu tada novoformirane Savezne lige Jugoslavije. Iste su godine u Zadru i košarkaši Borca igrali kvalifikacije za Saveznu ligu, a u obje ekipe igrali su uglavnom isti igrači. Sudbina je htjela da se samo rukometaši plasiraju u saveznu ligu te se većina igrača opredijelila za rukomet.

Karadža je sa RK Borcem nanizao sjajne rezultate, sve do 1971. godine kada je završio karijeru. Za klub je u saveznoj ligi nastupao 276 puta i postigao 1.180 golova. Za reprezentaciju Jugoslavije debitovao je 1958. na Svjetskom prvenstvu u DR Njemačkoj, a potom je još tri puta bio učesnik SP (1961. u SR Njemačkoj, 1964. u Čehoslovačkoj i 1967. u Švedskoj).

Karadža u dresu reprezentacije bivše Jugoslavije FOTO: Banjaluka.net

Prvi je rukometaš iz bivše Jugoslavije koji je učestvovao na četiri svjetska prvenstva. Za reprezentaciju je nastupio 70 puta i postigao 168 pogodaka. Zbog njegove atraktivne igre zvali su ga džoker, jer je bio poznat po svojim igračkim bravurama.

Nekoliko puta Karadža je proglašavan za najboljeg rukometaša BiH i Jugoslavije, a najveće priznanje dobio je tek 2000. godine godine kada je u anketi časopisa Međunarodne rukometne federacije "World handball" izabran za najboljeg pivota svijeta prošlog stoljeća i tako se svrstao među sedam najboljih rukometaša planete.

Jerolim Karadža rođen je 30. septembra 1937. godine u Skoplju, a njegova porodica se 1941. preselila u Banju Luku. Tu je završio realnu gimnaziju i potom diplomirao na Medicinskom fakultetu u Zagrebu 1962. godine, a potom je specijalizirao. U prvom dijelu ljekarske karijere radio je u banjalučkom domu zdravlja i bolnici, a od 1976. bio je zaposlen u Bolnici za plućne bolesti na Jordanovcu u Zagrebu. Bio je član ekipe hirurga, koja je 2002. godine obavila prvo presađivanje pluća u Hrvatskoj, a u penziji je od 2007. godine.

Mjesto i vrijeme sahrane legendarnog rukometaša biće naknadno saopćeni.