Predsjednik Suda Bosne i Hercegovine Ranko Debevec prije više od dvije godine preuzeo je rukovođenje tom institucijom. U intervjuu za Faktor Debevec govori o radu Suda Bosne i Hercegovine, kritikama političara i javnosti na račun pravosuđa, medijskim navodima da je povezan sa pojedinim političkim krugovima, objavljivanju podataka o imovini sudija i tužilaca... 

Za predsjednika Suda BiH izabrani ste prije skoro dvije i po godine. Šta biste izdvojili kao svoj najznačajniji uspjeh u proteklom periodu i koji su to bili najveći izazovi, odnosno problemi sa kojima ste se suočili?

- Uvijek sam oprezan sa ovakvim pitanjima, jer šta god ja kažem, malo je koliko se očekuje. Imam osjećaj kao da kompletna javnost očekuje da Sud riješi pitanja za čije je rješavanje potreban veći broj institucija i to je donekle opterećavajuće. Da, tu sam negdje oko polovice svog mandata i mogu reći da je ova funkcija izmijenila moj radni dan. On više ne traje od osam do četiri već cijeli dan. No, prilika da rukovodim ovom institucijom od neprikosnovenog značaja za državu Bosnu i Hercegovinu, pogotovo u ovim turbulentnim vremenima tranzicije i integracije, daje mi jaku motivaciju da jednako predano radim u godinama koje dolaze. Zadovoljstvo mi je što uz vrijedni tim saradnika mogu doprinijeti poboljšanju kvalitete svakodnevnog rada. Sud je veliki kolektiv, na dnevnom nivou donosi se veliki broj rukovodnih i drugih odluka i uz sve ostalo mi se konzistentno razvijamo. Možda je najbolji pokazatelj to što smo prošlu godinu okončali s kolektivnom godišnjom normom od 170 posto, što je mislim najveći procenat od osnivanja Suda. Od početka godine stavili smo u funkciju novu sudnicu devet, koja je većeg kapaciteta i relaksirala je našu potrebu za slobodnim sudnicama. Još jedna sudnica, broj 10, čeka opremanje, ali vezane su nam ruke dok se budžet ne usvoji.

Još jedan detalj, ranije sam to govorio, važna mi je međuinstitucionalna saradnja. U to sam uložio dosta energije i mogu kazati da imam dobru komunikaciju s velikim brojem institucija s kojima nas vežu zakonske nadležnosti. Nažalost, ponekad i nema potrebnog nivoa razumijevanja. Smatram da Visoko sudsko i tužilačko vijeće (VSTV), kao nezavisni regulator za pravosuđe, treba imati više sluha za ono što dolazi iz "baze", dakle iz institucija čiji rad bi u jednom dijelu VSTV trebao regulirati shodno svojim zakonom propisanim nadležnostima.

Funkciju predsjednika Suda preuzeli ste u vrijeme dok u javnosti generalno vlada prilično negativna percepcija prema bh. pravosuđu u cjelini, a to svakako nije zaobišlo ni Sud BiH. Zašto je to tako i jesu li te kritike po Vama opravdane?

- I prije preuzimanja funkcije predsjednika Suda, kao i svaki drugi građanin, svjedočio sam različitim medijskim istupima, političara ali i nekih drugih, koji su doveli do urušavanja ugleda i autoriteta Suda BiH. Od preuzimanja funkcije, toga sam postao još i svjesniji. Šta očekivati u situaciji u kojoj se pravosnažne presude ovog suda ne izvršavaju, a adresat su organi uprave, dakle vlast odbija implementirati odluku suda? To je suprotno Ustavu, zakonima i vladavini prava, a predstavlja i krivično djelo prema krivičnom zakonu Bosne i Hercegovine. Nažalost, negativna naracija o pravosuđu proizvela je negativnu percepciju, koja je opet dovela do niskog stepena povjerenja građana u rad pravosuđa. Objavi se podatak o povećanom broju riješenih starih predmeta na svim nivoima države, javnost na to ne reaguje nikako ili krajnje mlako. Sve što pravosuđe uradi, dobri poeni, ostaju u sjeni čim se izrekne presuda za neko "zvučno ime" i tad posljedično počnu komentari "Sud je osudio našeg, oslobodio njihovog" i "nisam zadovoljan presudom". I oko toga se vrti sva priča, to traje danima i rezultat je samo urušavanje ugleda sudova, raspirivanje tenzija i, nažalost, unošenje podjela među građane, na bazi zloupotreba njihovih nacionalnih osjećanja i ratnih sjećanja. To mora prestati, iz respekta prema žrtvama najprije, a zatim i zbog svega ostalog što zahtijeva demokratsko uređenje.

Prema statistici, od 2004. do kraja 2018. godine bilo je 167 pravosnažno okončanih predmeta za koruptivna krivična djela u Sudu BiH. Ta brojka sama po sebi je prilično impresivna. Međutim, jedna od glavnih zamjerki na rad Tužilaštva i Suda BiH vezana je upravo za predmete korupcije - građani i mediji zamjeraju što nema procesuiranja "velikih" koruptivnih afera i moćnika, i u VSTV-u također kažu da nisu zadovoljni u tom segmentu... Smatrate li da se do sada moglo uraditi više?

- Nažalost i ponavljam, nažalost, medijska slika je izjednačila Sud i Tužilaštvo. Međutim, moramo razdvojiti stvari. Tužilaštvo vrši krivično gonjenje, otvara istrage i podiže optužnice. Sud nema apsolutno nikakve nadležnosti kod otkrivanja i rasvjetljavanja krivičnih djela, izbora i odluke o podizanju optužnice pred Sudom, ili pak obustavi krivičnog postupka. Sve je to u isključivoj nadležnosti Tužilaštva. Dakle, ono što Tužilaštvo iznese pred Sud uradi se po najvišim procesnim standardima. Moramo raditi na jačanju svijesti o ulozi Suda i o drugačijoj ulozi Tužilaštva, jer se ove dvije institucije ne mogu smatrati istima, nemaju iste zadatke, niti nose istu odgovornost. Brojka od 167 okončanih koruptivnih predmeta svjedoči da je Sud spreman i sposoban procesuirati sve što dođe do nas bez zastoja, ali Sud ne može birati hoće li to biti optužnice "visoke korupcije" ili ne, hoće li biti podnesen sporazum o priznanju krivnje sa ugovorenom uslovnom osudom, kakav je kvalitet dokaza i kakva je argumentacija u sudnici. Naša javnost, nažalost, očekuje od Suda osuđujuće presude za one za koje mediji objavljuju da su ovakvi ili onakvi. Sud ne može ispunjavati želje o tome treba li nekog osuditi, već presuđuje na osnovu dokaza i činjenica, izvedenih neposredno u sudnici, a ishod najčešće ovisi o kvaliteti dokaza koje prezentuje Tužilaštvo i umješnosti tužioca da dokaže tezu optužbe. To je aksiom rada i nema tih novina ili portala koje bi sudije Suda BiH naveli da odstupe od navedenog. Prema tome, u navedenom segmentu VSTV nije i ne može biti nezadovoljno radom Suda, već možda i isključivo samo Tužilaštva BiH, jer Sud procesuira efikasno i u zakonskom roku sve predmete korupcije koje prezentira Tužilaštvo.

Kako stojite sa procesuiranjima predmeta ratnih zločina? Prema prijedlogu nove državne strategije, svi takvi predmeti trebali bi biti okončani za pet godina. Međutim, mnogi smatraju da to nije realan rok - slažete li se s tim?

- Bogato iskustvo sudija i stručnog sudskog osoblja na predmetima Odjela I za ratne zločine, dobro uhodana praksa i svijest o ulozi koju imamo, omogućavaju efikasno vođenje ovih jako kompleksnih predmeta. Treba istaći da Sud ima određen broj predmeta u kojima su podignute i potvrđene optužnice, ali su optužena lica nedostupna bh. pravosuđu. To dovodi do povećanja broja neriješenih predmeta, a nije izgledno da će lica biti privedena jer se mahom radi o državljanima susjednih država, koje nemaju obavezu njihovog izručenja. U aktivnim predmetima ratnih zločina važi isto pravilo kao što sam gore rekao - predmeti se rade intenzivno, a optuženim ratnim zločincima izriču se adekvatne sankcije ukoliko budu oglašeni krivim. U odnosu na Strategiju, revidirani nacrt mjesecima čeka na usvajanje… Ako nije usvojena na vrijeme, kako možemo očekivati njeno izvršavanje? Sve se, dakle, prolongira. Zašto je to tako, nemam informacije, budući da je to u domeni politike. Što se Suda tiče, mi primjenjujemo u našoj praksi relevantne dijelove revidirane Strategije i na taj način dajemo doprinos njenoj realizaciji iako nije usvojena od strane nadležnih. Sud zaista radi sve što treba i što je moguće da se uradi.

Gotovo svakodnevno možemo čuti i kritike domaćih političara na račun pravosuđa. Smatrate li to svojevrsnim pritiskom na rad Suda? Ima li politika, i u kojoj mjeri, upliva na rad Suda BiH?

- Sve državne institucije, pa i Sud, čine arhitekturu države i između različitih grana vlasti važe principi "spojenih posuda" i "kočnica i ravnoteže". Tu je, recimo, slika sljedeća: od početka mandata se zalažem za dodjeljivanje nekoliko novih pozicija u budžetu, kako bi Sud dobio svoje sudske izvršitelje i kako ne bismo morali slati zamolnice u izvršnim predmetima općinskim/osnovnim sudovima, ali ne dobijamo pozitivno mišljenje. Dakle, meni su kao predsjedniku Suda vezane ruke da ostvarim svoj plan u ovom segmentu i uspostavim djelatan i funkcionalan sistem u Sudu, od kojeg zavisi i punjenje budžeta. S druge strane, ušli smo u peti mjesec ove godine i nemamo budžet na nivou države. Bez budžeta nemamo kapitalna ulaganja, tako da sad imam polufunkcionalnu sudnicu 10 koja je renovirana ali nije namještena. Dok smo na privremenom finansiranju, nema kapitalnih ulaganja. Da bismo izgradili funkcionalno pravosuđe, moramo djelovati u sinergiji. Da nije sve tako crno, ovdje bih istakao vrijedan doprinos Ministarstva finansija i trezora i Ministarstva pravde. Imam aktuelan problem nedostatka višeg stručnog sudskog osoblja iz razloga korištenja porodiljnog odsustva. Pomenuta dva ministarstva su pružila vrijedan doprinos i na Vijeću ministara odobrena su sredstva za privremeno upošljavanje na mjesta nekoliko zaposlenica na porodiljnom odsustvu. Mislim da je ovo prvi put od postojanja da je Sud dobio podršku ovog tipa i naravno da sam jako zahvalan. 

Moram se osvrnuti i na kritike domaćih političara na rad pravosuđa. Kao i ranije, akcentiram međunarodni standard u ovom dijelu, čija suština glasi da se političari trebaju uzdržavati od javnih izjava kojima potkopavaju autoritet i dostojanstvo sudova. Samo ću kratko ilustrovati, recimo, broj presuda Suda BiH je mnogostruko veći od broja zakona koje je Parlament usvojio za protekle četiri godine. No, kad bi Sud izašao u javnost sa stavom da neki zakon treba usvojiti ili izmijeniti brže, sve što možemo očekivati je neprilična haranga protiv Suda u medijima… Nažalost, jedni imaju preširoke medijske slobode, dok mi moramo ćutati… Javni diskurs oblikuje javno mnijenje, i ako političari kao lideri društva daju neodmjerene izjave, koje su sve, ali ne konstruktivna kritika, onda je jasno da se želi proizvesti neki vid pritiska na sudije… No, kad je Sud Bosne i Hercegovine u pitanju, takva nastojanja su "promašeni udarac", jer takvim pritiscima se neće ništa postići, osim što će se dalje urušavati ugled Suda i povjerenje javnosti. Nalazimo se u apsurdnoj situaciji da oni koji bi trebali graditi povjerenje javnosti u Sud, zapravo ga urušavaju. Što se tiče eventualnih pojedinačnih pritisaka, mogu reći da za sada na mene takvih pritisaka nije bilo.

Zanimljivo je da kada god se neki političar nađe na optuženičkoj klupi iz bilo kojeg razloga, postoji gotovo nepisano pravilo da se "brane" kako su optužnice i suđenja protiv njih "politički montirani". Kako to komentirate?

- Bosanskohercegovačko društvo je mlada demokratija, društvo u tranziciji i svakako da se može primijetiti nizak nivo političke i pravne kulture u odnosu na razvijena evropska društva. Smisao demokratije je javna rasprava o političkim pitanjima, što širi dijalog i medijska popraćenost, ali s druge strane, prema vladavini prava sudnica je pozicionirana kao mjesto gdje se rješavaju pravna pitanja, te je odluka suda mjerodavna. Međutim, čini se sve da se autoritet i dignitet suda i presuda srozaju, a pravne bitke kojima je mjesto u sudnici prenesu se u "medijsku arenu". To nije dobro, to nije vladavina prava, to nije demokratija. Argumentacija i dokazi izneseni pred sudom, u sudnici, ono su što je mjerodavno. Nažalost, mnogi danas prisvajaju ulogu suda. Nadam se jačanju svijesti o demokratskim institucijama i njihovoj ulozi u društvu, kako bismo postali građansko društvo evropskih vrijednosti.

Slično kao i većinu drugih nosilaca pravosudnih funkcija u državi, i Vas su povezivali sa određenim političkim strukturama, pa su jedni govorili da ste izabrani na poziciju predsjednika Suda zahvaljujući Miloradu Dodiku, drugi da ste bliski SBB-u i lideru te stranke Fahrudinu Radončiću, na čijem ste suđenju bili i jedan od članova Sudskog vijeća... Šta kažete o takvim tvrdnjama?

- Nadovezujem se na prethodno rečeno; stalna je tendencija da se nečiji kredibilitet, pogotovo nas pravosudnih djelatnika, medijski sroza. Ni sudije, ni predsjednik Suda ne biraju se na izborima, a za imenovanje im nisu neophodni glasovi građana kao političarima, obzirom na Zakonom propisan način imenovanja od strane nezavisnog regulatora za pravosuđe. Da bih kao predsjednik Suda Bosne i Hercegovine savjesno i pošteno obavljao povjerenu mi dužnost, u korist građana i naroda Bosne i Hercegovine, te na taj način doprinosio izgradnji države, moram biti nezavisan od bilo čijih utjecaja, pogotovo političara. Ne potičem iz političkih krugova i cijeli život sam porodično vezan za pravosuđe, a niko iz moje porodice nije imao veze s politikom. Odlučno odbacujem sva takva povezivanja, kojima ne vidim druge svrhe osim da ospore moj kredibilitet i dignitet za obavljanje ove funkcije.

Družite li se uopće sa političarima, zovu li Vas kad im treba "pogurati" neki predmet na sudu?

- Cijeli život živim u Sarajevu, koji je glavni grad naše države u kojem je stacioniran veliki broj institucija, a samim tim i funkcionera različitog ranga. Svakako da se srećem s ljudima različitih profesija i zanimanja, pa i sa političarima. Neki od njih su moje fakultetske kolege, pozdravimo se, proćaskamo i tu se priča završava. Vidite, ja sam svjestan ograničenja koje mi funkcija predsjednika Suda nalaže i da moram čuvati svoju nezavisnost, stoga sam suzdržan kad je u pitanju razvijanje nekog druženja s političarima, ali naravno da neću bježati od ljudi, to bi bilo zaista smiješno… Nisam imao intervencija u vezi s predmetima, niti bih takvo što dozvolio. Posvećen sam izgradnji države, nezavisnog sudstva, razvijanju digniteta i autoriteta Suda i tako živim dvadesetčetiri sata dnevno i trideset dana u mjesecu. Uostalom, ne zaboravite da predsjednik Suda nije isto što i, recimo, glavni tužilac, koji po tužilačkom principu monokratije ima subordinaciju nad tužiocima. Predsjednik Suda, shodno sudijskom principu nezavisnosti, uopće nema mogućnosti utjecati i kontrolisati rad sudija, kako to može recimo glavni tužilac u odnosu na tužioce. Štaviše, to je u sudijskom poslu nedvosmisleno zabranjeno i niko se ne smije miješati u rad sudije, pa ni predsjednik Suda. I još da dodam; za Sud i mene kao predsjednika Suda nije od značaja bilo koja odrednica stranaka u postupku, etnička pripadnost, zanimanje itd. Svako, pa i političari ako su stranke u postupku, imaju Zakonom propisana prava, te se mogu obratiti pisanim podneskom o kojem će biti odlučeno u skladu sa Zakonom.

Polovinom prošle godine prijavili ste veoma ozbiljne prijetnje smrću koje su Vam upućene putem telefona. Šta se dogodilo sa tim, je li ikada utvrđeno ko Vam je prijetio i jeste li imali još takvih situacija?

- Imam informacija koliko i Vi i javnost. Živim slobodno i bez opterećenja, ali i održavam određene sigurnosne mjere. Očekujem od nadležnih da rade svoj posao, odnoseći se prema tome kao prema predmetu bilo kojeg građanina, ne tražim nikakve povlastice, a svakako da očekujem rasvjetljavanje pomenutih prijetnji i procesuiranje odgovornih.

Već duže vrijeme u pravosudnim krugovima se raspravlja treba li ili ne javno objaviti podatke o imovini sudija i tužilaca. Kakav je Vaš stav o tome?

- Objavljivanje imovinskih kartona nosilaca pravosudnih funkcija je delikatno pitanje jer u sebi sadrži nužnost razrješenja složene situacije nekoliko konkurentnih instituta: transparentnost, pravo na privatnost, pravo na izražavanje, javni interes, demokratski ciljevi, pravo na sigurnost, nezavisnost suda itd. To pitanje, bez obzira što ga s pravom potenciraju neke međunarodne organizacije, ne može biti riješeno suprotno principu vladavine prava, prelamajući preko koljena i preko noći. Mora se naći rješenje koje s jedne strane zadovoljava javni interes, a s druge strane pruža adekvatnu sigurnosnu zaštitu i garancije sudijama i tužiocima. Javnost je upoznata da je VSTV BiH, prije nekoliko mjeseci, usvojio novi Pravilnik o podnošenju, provjeri i obradi finansijskih izvještaja sudija i tužilaca, u odnosu na koji je Udruženje sudija Suda BiH podnijelo prigovor Agenciji za zaštitu ličnih podataka u BiH. Tome su se pridružila još dva velika udruženja sudija, što znači barem 70 posto sudija u BiH. Agencija je donijela rješenje kojim utvrđuje da je takav pravilnik nezakonit i da proširuje svrhu obrade finansijskih izvještaja izvan one koja je normirana važećim zakonom, a VSTV-u priskrbljuje nadležnosti koje nema po Zakonu. VSTV je nedavno podnio tužbu Upravnom odjeljenju Suda BiH protiv tog rješenja, pa obzirom da se radi o aktivnom predmetu pred Sudom ne mogu detaljno govoriti o ovoj temi, s pravne strane.

Međutim, s praktične strane Udruženje je ocijenilo pomenuti pravilnik takvim da otvara mogućnosti potencijalnih brojnih zloupotreba. Zloupotrebe mogu ići tako daleko da vrijeđaju sudijsku nezavisnost. Poenta je u tome, što po slovu tog pravilnika, nižerangirani činovnici VSTV-a mogu vršiti kontrolu nad bankovnim računima i svemu drugom što predstavlja imovinsku vrijednost nosilaca pravosudnih funkcija, i to bez jasnih kriterija. Na ovaj način se VSTV stavlja u funkciju istražnog organa sa širokom diskrecijom. To nije dobro i otvara mogućnost, opet kažem potencijalnu, autokratskog ponašanja VSTV i njegovih članova prema sudijama i tužiocima. Ne želim dalje pričati o eventualnim mogućnostima zloupotreba, ucjena i slično. U državama u kojima je ovo pitanje riješeno, to je urađeno na nivou zakona a ne nekim podzakonskim aktom – u našem slučaju pravilnikom, koji VSTV nije našao za shodno ni objavniti u Službenom glasniku, iako mu je to, između ostalog, i obaveza. Također, u državama u kojima postoje mehanizmi provjere imovine pravosudnih djelatnika, sistem kontrole je uspostavljen tako da to mogu raditi policijske agencije i poreski organi pod nadzorom tužioca, pod uslovom da postoji osnov sumnje da je neko od nosilaca pravosudnih funkcija učinio krivično djelo, a ne kako je to propisano pravilnikom VSTV "neko" iz VSTV-a, po metodi navodnog "slučajnog uzorka" i bez jasnih kriterija.

Već sam rekao da je objavljivanje imovinskih kartona sudija složeno pitanje, a ovdje izdvajam da se između ostalog radi i o tome da zadire u sudijsku nezavisnost, odnosno u sam status sudija. Svi međunarodni akti nedvosmisleni su, a evo izdvajam Evropsku povelju o zakonu za sudije, koja kaže da sudijski status mora biti uređivan zakonom. To nisam ja izmislio, niti je želja i namjera Udruženja sudija Suda BiH da koči reformske procese, ali od nekih stvari se ne može tek tako odustati. Složit ćemo se da je princip vladavine prava stvar od koje ne možemo niti smijemo odustati. Zaista se ne može okrenuti glava i prihvatiti da pitanje sudijskog statusa bude uređeno nekim nižerazrednim pravnim aktom, tek tako, bez javne rasprave, bez argumentacije, analize… Kad govorimo o upravnom sporu koji je pokrenuo VSTV pred Sudom BiH, u odnosu na rješenje Agencije za zaštitu ličnih podataka, garantujem da predmet neće suditi sudije koje su ikada bile članovi Udruženja sudija Suda BiH, budući da sve sudije Suda nisu istovremeno i članovi Udruženja.

Na kraju, ono što mogu reći i što je u suštini stav Udruženja sudija, čiji sam i ja član, jeste da se Udruženje ne protivi objavljivanju imovinskih kartona, ali pod uslovom da to pitanje u kompletu bude pravilno tretirano, shodno pravnim standardima i principima na kojima se zasnivaju civilizovana društva ustavne demokratije.

Šta planirate u nastavku svog mandata, koji su Vam prioriteti za rad do kraja godine? 

- Sredinom prošle godine statistika je pokazala izvjestan broj neriješenih predmeta na Upravnom odjeljenju i donio sam plan rješavanja, kojim sam povećao mjesečnu sudijsku normu. To je urodilo plodom i plan fukcioniše, a cilj mi je još i više smanjiti taj naslijeđeni zaostatak. Pratit ću rješavanje i po potrebi korigovati mjesečnu normu, pri čemu moram voditi računa da se to ne odrazi na prezaduženost kolega sudija. Nijedna mjera ne bi urodila plodom ako bi se nešto prekomjerno insistiralo samo radi statistike i gdje bi kvalitet trpio. U sudovima u BiH radi se na formiranju odjela za praćenje sudske prakse. U Sudu se radi na izmjenama našeg poslovnika o radu, pa ćemo uspostaviti prikladno rješenje da se i ovo ostvari. Ovo odjeljenje bit će zaduženo za praćenje prakse Suda BiH, kako bi naše odluke bile još konzistentnije ali i kako bismo mogli praviti periodične analize neophodne za eventualne izmjene krivičnih sankcija, odnosno o inicijativama za pooštravanje kaznene politike i zakonom propisanih kazni. Bez egzaktnih pokazatelja i analize nema dobrih rezultata.

Moram reći da su moje rukovodne odluke bazirane na preraspodjeli postojećih ljudskih i materijalnih kapaciteta, uz napomenu da nema više donacija, ni velikih stranih projekata. U situaciji sam da izvlačim maksimum od postojećeg stanja i bez zadrške ću to nastaviti. Iako nemamo razumijevanje od nadležnih koliko bi nam bilo potrebno, neću posustati da nakon analize poduzmem racionalne mjere i poteze, sve u cilju što efikasnijeg rada. Ranije sam to već pomenuo, nadam se da ćemo do kraja godine osposobiti i sudnicu 10, jer nam je zaista potrebna.