Sarajlija je po rođenju, a Koreanac po korijenima. Njegovi roditelji, i cijela porodica, porijeklom su iz Južne Koreje. I ova kombinacija nije jedino što ga čini "neobičnim". Uz njegov izgled, način razmišljanja, pogled na život, kao i stil života čine ga "drugačijim".
Kim kao i svi njegovi vršnjaci želi postati uspješan, ali kako nam je pojasnio: "Bit će uspješan ako će mu to doprinijeti da može pomoći drugim ljudima, a neće biti uspješan samo da bi bio uspješan".
- Želja mi je pružiti osnovne životne uvjete ljudima koji ih nemaju, posebno onima koji su prisiljeni piti vodu iz blata, koju piju i životinje, kao što je slučaj u Africi. U New Yorku već postoji organizacija Charity Wather koja je pomogla milionima ljudi. Možda im se poslije završenog fakulteta pokušam pridružiti, ali želja mi je i da pronađem svoj put. Trenutno učim i istražujem - iskreno govori Kim.
Za naš portal ispričao je kako su njegovi roditelji stigli u BiH, zašto se odrekao mobitela, izlazaka i druženja, kako provodi svoje vrijeme, šta bi promijenio u Sarajevu i Južnoj Koreji...
- Moji roditelji su kao volonteri u BiH stigli poslije rata u okviru humanitarne akcije. Mislim da su ostali jer su jednostavno tako odlučili, da nije bilo nekog posebnog razloga. Danas su turistički vodiči za turiste koji dolaze iz Južne Koreje. Njima prezentiraju sve prirodne i kulturno-historijske ljepote Sarajeva i cijele BiH- ističe Kim.
Završio je Prvu Bošnjačku gimnaziju, na Ekonomskom fakultetu prva je godina na Odsjeku Sarajevo Business School, pored bosanskog tečno govori i piše koreanski i engleski jezik. Ima dvojicu starije braće koju oslovljava sa velika braća, a oni njega sa mali brat. I upravo u ovakvom načinu komuniciranja krije se sva filozofija zemlje njegovih roditelja.
- Ono što je u Bosni normalno u Koreji je nezamislivo, a to je da roditelje, braću i sestre, zovemo imenom. U Koreji je poštovanje iznad svega, možda ga čak ima i previše. Zato za braću i sestre kažemo veliki brat, mali brat, velika sestra, mala sestra... Kada pozdravljam profesore naklon ide automatski. Previše je hijerarhije i porodici i u poslovima. Da sada sjedimo u Koreji ja bih vas svake sekunde persirao. U Sarajevu smo svi raja. Trebalo bi to malo izbalansirati. Volio bih da je u Koreji malo manje poštovanja, a u Bosni malo više- zaključuje kroz smijeh Kim, i dodaje:
-U Koreji su mi ostali članovi porodice, ovdje su mi prijatelji.
{$galerijaFotografija}
Život uz dvije totalno različite kulture, jer u njegovoj sarajevskoj kući njeguje se koreanska, uz prijatelje bosanska, Kim smatra svojom velikom prednošću i velikim bogatstvom koje ga inspiriše. Slobodno vrijeme provodi uz knjige, a čita samo i isključivo ono što će doprinijeti u ostvarenju njegovog cilja.
- Istraživao sam kako biti uspješan i svugdje piše da su najuspješniji ljudi čitali puno, pa i ja čitam puno, i čitam samo ono što će mi pomoći da ostvarim svoj san. Dakle to su uglavnom neke biznis knjige. Treću godinu fakulteta idemo u Dublin, i nakon toga ću odlučiti da li ostajem tu, da li se vraćam se u Sarajevo, ili idem u New York. Za odgovor koji još nemam, moram se dobro pripremiti. Zato sam se odrekao izlazaka. Ne u potpunosti. Izađem jednom sedmično sa prijateljima. Jer čovjek je društveno biće i meni je potrebno da vidim ljude. Možda sam pogriješio u ovoj odluci, ali produktivnost je ključ uspjeha. Teško mi je kada me zovu na kafu pa moram odbiti. Teško mi je objasniti zašto ne želim. Volio bih da ljudi u Bosni manje piju kafe, meni bi to bilo olakšanje – ističe kroz smijeh Kim.
I nastavlja vrlo ozbiljno: "Znate, treba sebe disciplinovati, uskratiti neke stvari, koliko god bilo teško, jer da bi dobili nešto pozitivno, moramo proći kroz nešto negativno".
- Ja ne bih mogao izaći samo da bih se družio, ne bih izašao da pričam bezveze. Samo onako izaći je gubitak vremena. Sada ne trčim za sretnim trenutcima u životu, više trčim za misaonim. Uspješni ljudi treniraju svaki dan, pa sam i ja trenirao tekvando, što je karakteristično za zemlju mojih roditelja. Opet, jako volim bosansku kuhinju. Volim da jedem janjetinu, musaku, sarmu, baklavu, sutlijaš, i sve to sjajno priprema baka iz mog komšiluka. Kao dječak sam naučio da rolam i vozim bicikl, ponekad pišem poeziju na engleskom, sviram klavir, a muziku ne slušam. Zapravo sviram za sebe, ono što bi poželio slušati, ja to sam odsviram. Vodim se onom: "Kreiraj više, konzumiraj manje"- pojašnjava Kim.
Otkrio nam je i zašto ne koristi mobitel, pa samim tim ni društvene mreže...
- Tek kad smo sami sa sobom, kada ništa ne konzumiramo, tek tada možemo fino razmišljati. To je prilika da razgovaraš sa stvarnim sobom, da upoznaš sebe bolje, da gradiš sebe. Meditiram svaki dan pet do deset minuta. Pošto ne mogu naći sve u knjigama priključio sam se BH Futures Fondaciji gdje ću dobiti mentora. Uz njegovu pomoć otkrit ću šta još trebam naučiti kako bih ostvario svoj cilj, jer ne možemo sami naći odgovore na sve, nekada treba potražiti i pomoć u tom procesu učenja- iskren je Kim.
U Južnu Koreju ode jednom godišnje, ili svako dvije godine, jer je skupa karta. Za kraj je poručio da duboko vjeruje da će se za 20-30 godina ujediniti Južna i Sjeverna Koreja.
