Intervju

Semih Büyükkol: Kao student zaradu od slika slao sam u ratom izmučenu BiH

Objavljeno: 30.09.2018. u 22:01

Kada sam stigao u Sarajevo, nisam imao osjećaj da sam negdje otputovao, nego da sam došao u svoju kuću

FOTO: Foto: I. Šebalj

Semiha Büyükkola (45) upoznali smo u Turskoj, u Adani, a razgovarali u Sarajevu, u bašti Gazi Husrev-begovog hanikaha, gdje je kao gost Internacionalne umjetničke kolonije Sarajevo došao da bh. javnosti predstavi svoju čaroliju. Semih je svjetski putnik, izlagao je i izlaže diljem svijeta, a radi i kao vanredni profesor na uglednom Akadeniz univerzitetu u Antaliji.

Prvi put ste u Sarajevu, u Bosni i Hercegovini. Koliko ste znali o našoj zemlji prije dolaska, i da li su se Vaša razmišljanja podudarila sa stvarnošću?

- Puno sam putovao po inostranstvu, međutim kada sam stigao u Sarajevo, nisam imao osjećaj da sam negdje otputovao, nego da sam došao u svoju kuću. Razlog su iste kulturne vrijednosti i kulturno naslijeđe koje je BiH dobila od Osmanlija, ali i srdačnost ljudi. Svi su me dočekali sa osmijehom, i to je utjecalo da se osjećam kao kod kuće.

Prije nego što sam došao, nikakva istraživanja nisam pravio. Za vrijeme studija, devedesetih godina, dok je ovdje buktio rat, tada sam prvi put čuo za BiH, i tada je sve ono što se ovdje dešavalo ostavilo velike tragove na mene, kao i kod svih Turaka. Bio sam student prve godine. Ja i moje kolege razmišljali smo na koji način možemo pomoći, na koji način možemo biti uz građane BiH. Radili smo ono što smo najbolje znali. Slikali smo, otvarali izložbe, a novac od prodaje slika slali u ratom izmučenu BiH.

Hvala Vam na tome. No, spomenuli ste da ste puno putovali, a u neformalnom razgovoru istakli da je sarajevska kolonija posebna, pa ne mogu da ne pitam šta Vas je to oduševilo?

- Da, posebna je jer smo slobodni i komotni, atmosfera je divna kao i sve što nas okružuje. Gospođa Mirsada Baljić, organizatorica kolonije, mnogo je gostoprimljiva, izuzetno dobar domaćin, uvijek je nasmijana i sve ove njene osobine sa kvalitetnom organizacijom, utječu da se realizuju izuzetno dobra djela. U ovoj izuzetnoj profesionalnoj koloniji stvorila se i nevjerovatno dobra sinergija između mene i mojih kolega, također profesora sa uglednih akademija.

Tema kolonije bila je "Čarolije Bosne i Hercegovine". Koje čarolije ste spoznali proteklih dana?

- Čim sam sišao sa aviona, prvo što me oduševilo je priroda, a onda srdačnost ljudi. A kako sam počeo da hodam gradom oduševilo me kako su ljudi ovdje savršeno uklopili sadašnji život sa kulturnim naslijeđem. Duh prošlosti se još osjeti, ali sav taj modernizam mu savršeno pristaje.

Hoćete da kažete da Istok i Zapad u Sarajevu savršeno funkcionišu?

- Sintentiziraju. U tom smislu da. Kada sam došao na Baščaršiju, kao da sam se vratio u neki stari film ili kao da sam u vremeplovu. Međutim, to je tako dobro sintentizirano - kulturno naslijeđe i moderan život. Od toga se nije odustalo, a novo se prihvatilo.

Našla sam zanimljiv podatak u Vašoj biografiji. Rođeni ste u Švicarskoj, a odrasli u Turskoj. Kako ste uskladili taj miks Istoka i Zapada u sebi, je li Vam Sarajevo poslužilo kao inspiracija?

- Rođen sam na zapadu, ali moji roditelji su Turci. Iako sam rođen na zapadu, ja sam u porodici odrastao sa turskim vrijednostima. Tako da se nikada nisam odvojio od te kulturne tradicije. Baš u onom djetinjstvu, kada se počinje formirati ličnost, tada sam se vratio u Tursku, tako da nikakve kulturne i socijalne vrijednosti zemlje u kojoj sam rođen nisu utjecale na mene.

Koliko dugo ste na likovnoj sceni i jeste li oduvijek bili odani realizmu?

- Na sceni sam već 27 godina i nikada se nisam odvojio od realističnog shvatanja slikarstva. Počeo sam sa nadrealizmom i slikao sve što je u mojoj podsvijesti već postojalo. Dobar sam posmatrač, a radoznalost prema čovjeku odvela me u slikanje ljudskih portreta. Međutim, ne u klasičnom izrazu, jer nisu to samo portreti. U njima možete vidjeti sve ono što je doživljeno, odnosno sve što je doživio čovjek kojeg sam naslikao. Njegove tuge, pritiske, psihološke nedoumice, duhovno stanje. To je odražavanje duhovnog i fizičog stanja čovjeka, sa svim mukama, sa svim problemima, sa svim nedoumicama. Nije to običan portret.

Možemo li to onda nazvati Vašim umjetničkim krikom, odnosno reakcijom na nepravde koje se dešavaju ljudima?

- Da. Na svojim portretima, preko alegoričkih prikaza, i drugih predmeta koje pokazujem, tjeram da se razmišlja, da drugi razmišljaju o temi koju radim. Da bi bio veći utjecaj kod publike koja gleda moje slike da te moje poruke budu jake, koristim svjetlost koja se koristila u slikarstvu baroka. Naprimjer, naslikao sam ženu sa flasterima preko lica. To je moja reakcija protiv onih koji na bilo koji način maltretiraju žene. Također, istovremeno pokazujem snagu jedne žene, koja i pored svih tih pritisaka i patnje koju doživljava, bori se za sebe, ali tu je i naša empatija, jer ona sama liječi svoje rane. Te poruke koje šaljem preko umjetničkih djela važe za cijeli svijet, ne samo za Tursku.

Koliko umjetnost  može utjecati na promijene u društvu?

- Vjerujem da umjetnost može da utječe, jer umjetnik je jedno duhovno, emotivno biće, živi u društvu i hrani se od svih tih problema društvenih. Hrani se u umjetničkom smislu. Pjesnik svoja osjećanja izrazi u stihovima, pisac u literaturi, novinar i fotograf sa trenucima koji se ufate u kadar ili pišu, a mi umjetnici sa bojama, sa materijalom. Pokazujemo na taj način naše reakcije na društvena dešavanja.

Spomenuli ste barok, pa Vas moram pitati koji je umjetnik iz tog perioda Vaš uzor?

- Caravaggio je moj umjetnički uzor.

S obzirom na to da ste toliko oduševljeni Sarajevom i BiH možemo li očekivati da ćete se vratiti ili da ćete u svojoj zemlji napraviti izložbu inspirisanu Sarajevom i BiH?

- Volio bih da ponovo dođem da sintentiziram sve ove kulturne čarolije, volio bih da imam izložbu o tome, a volio bih i da moje kolege iz Turske ovdje dođu i pokazuju svoje umjetničke radove. Kulturne vrijednosti, priroda, karakter ljudi, sve je to isto u BiH i Turskoj, i kada na to tako gledamo, mi smo braća. Slike koje radim ionako nisu iz drugih podneblja, vrlo su bliske tradicije, iz istog miljea, i kulturne vrijednosti koje pokazujem u slikama zajedničke su - bosanske i turske.

Izvor:   Coolstyle

Faktor pratite putem aplikacija za Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook i Twitter. Zabranjeno je prenošenje sadržaja bez odobrenja redakcije. Kontaktirajte nas na [email protected]

Iz kategorije