Slučaj Radoja: Kako se nes(p)retna odluka pretvorila u "hajku na Srbina"

objavljeno: 17.07.2018. u 21:47

Odluka urednika Informativnog programa BHT1 Marka Radoje da voditelji ovog javnog servisa 11. jula, na 23. godišnjicu genocida u Srebrenici, ne nose Cvijet Srebrenice na reveru, već danima ne prestaje da izaziva buru u javnosti i bh. medijima.

Informaciju o tome da je Marko Radoja zabranio voditeljima BHT-a da u studiju nose Cvijet Srebrenice, kao simbol stradanja žrtava genocida, prvi je objavio portal Faktor. Tada smo, u skladu sa svim profesionalnim novinarskim standardima, prvo kontaktirali urednika Radoju kako bismo provjerili da li je informacija koju smo dobili tačna, a zatim smo ga i pitali da nam objasni razloge donošenja ovakve odluke.

- BHRT je četiri dana kompletan program posvetio obilježavanju godišnjice genocida u Srebrenici. Svi naši reporteri, kola, tehnika, dopisništva su angažovana tamo i sve je podređeno tome. Međutim, vi znate kakva smo mi zemlja, znate našu politiku. Ja sam prošao mnogobrojne treninge u svijetu i pravila su takva da se na voditelje apsolutno ne kači ništa, da ne nose nikakva obilježja i simbole. Moja je preporuka bila zbog težine situacije da voditelji budu neutralni, jer BHT kao javni servis mora zadržati neutralnost. Da se ja pitam, cijeli studio bi bio oblijepljen... Ali, šta ćemo sutra kada bude obilježavanje Jasenovca ili Oluje, pa neko zatraži da nosi neko drugo obilježje? Ja sam Bošnjacima rekao: "Ja ovim štitim i vas, jer šta sutra kada bude, recimo, Dan RS-a?" – rekao nam je tada u telefonskom razgovoru Radoja.

VEZANI TEKSTBura na BHT-u: Urednik Marko Radoja zabranio voditeljima da nose Cvijet Srebrenice

Tvrdio je, također, da se ne radi ni o kakvoj zabrani, već o "preporuci" kolegama kako bi se sačuvao profesionalizam javnog servisa. No, samo dan kasnije, nakon što smo došli do pisma koje je Radoja poslao uposlenicima, ispostavilo se da ipak nije u pitanju "preporuka", nego konkretna odluka urednika BHT-a.

- Kao urednik Informativnog programa donosim odluku da voditelji IP-a sutra, na dan obilježavanja godišnjice od genocida u Srebrenici, NEĆE nositi srebrenički cvijet na reveru, iako je bilo preporuka da se ipak nosi - napisao je, između ostalog, Radoja u svojoj odluci.

VEZANI TEKSTNaredba Radoje voditeljima na BHT-u: Šta je urednik IP-a stvarno napisao

Nakon što je ova njegova odluka izazvala negodovanje u dijelu bh. javnosti, Radoja je ispričao kako je dobio "280 prijetnji smrću".

- Ima tu poziva na sakaćenje, prebijanje i ostalo, što se tiče najtežih krivičnih djela, a to je ugrožavanje lične bezbjednosti - to je 280 prijava - rekao je Radoja.

Principijelnost po potrebi

I u tom trenutku u njegovu su odbranu stali brojni "medijski profesionalci" i prekaljeni novinari poput Avde Avdića, Eldina Karića, Vildane Selimbegović, članova Upravnog odbora Udruženja BH novinari... Svi jedinstveni u stavu: na urednika BHT-a Marka Radoju, nakon objavljivanja njegove odluke u medijima, izvršena je "hajka" i ugrožena je njegova sigurnost, što je nedopustivo.

U potpunosti svjesni toga kakve bi reakcije moglo izazvati objavljivanje teksta o Radojinoj odluci da voditelji BHT-a neće nositi Cvijet Srebrenice, redakcija Faktora je istovremeno sa objavom tog teksta, na svojoj Facebook stranici napisala jasno upozorenje čitateljima, koje možete vidjeti u nastavku.

No, bez obzira na to što smo izvještavajući o Radojinoj spornoj odluci ispoštovali sve profesionalne principe, pojedine kolege optužile su nas za nacionalizam, "pljuvanje" i neobjektivnost.

- Ovu priču o zloupotrebi srebreničkog cvijeta nećete vidjeti ni na BHRT-u niti na kojekakvim faktorima i stavovima. Njima je najveći problem Marko Radoja, koji je simbol genocida uklonio sa revera voditelja koji ne znaju ni šta čitaju, ali im nije problem to što je sestra bivšeg reisa Mustafe Cerića zabranila (da, bukvalno zabranila) žrtvama genocida da keraju i prodaju cvijet – napisao je u tekstu objavljenom na Žurnalu Avdo Avdić, naglašavajući kako on "ne brani Marka Radoju", ali "brani princip".

Na stranu to što je tema kojom se Avdić bavi u svom tekstu (prodaja Cvijeta Srebrenice) zasebna priča koja nema nikakve veze ni sa Markom Radojom, ni sa njegovom odlukom. Zanemarimo, evo, i što je novinar-istraživač Avdić otvoreno ponizio i doveo u pitanje inteligenciju i sposobnost rasuđivanja voditelja BHT-a koji su se usprotivili Radojinoj zabrani, ustvrdivši da oni "ne znaju ni šta čitaju".

Ali, oni koji imaju malo bolje pamćenje mogli bi se prisjetiti kako je, recimo, "principijelni" i profesionalni Avdo Avdić, koji se danas zgražava nad površnošću "kojekakvih faktora", ne tako davno, dok je bio urednik Informativnog programa FTV-a, poslušno primao instrukcije od tadašnjeg predsjednika Federacije BiH Živka Budimira o tome koga treba napasti, a koga "ispoštovati" u Dnevniku Federalne televizije, o čemu svjedoče i audio-zapisi.

- A čiji je servis FTV kada zbog zaslužene kazne optuži direktora agencije (RAK, op.a.) Predraga Kovača kako je "trasirao put Rajku Vasiću da najavi novi genocid"? Čiji je servis BHT1 kada urednik informativnog programa Marko Radoja dobije prijetnje smrću zato što insistira na profesionalnom odnosu? Ili su obojica krivi zato što su Srbi u Sarajevu? – zapitala se u svom komentaru Vildana Selimbegović, glavna i odgovorna urednica Oslobođenja, koja je nedavno odbila da objavi kolumnu dugogodišnjeg saradnika tog lista Borisa Dežulovića jer je ovaj, navodno, vrijeđao nečije osjećaje.

Koje i kakve - ne zna se.

Pitanjem da li je Radoja kriv "zato što je Srbin u Sarajevu", Vildana Selimbegović napravila je, svjesno ili ne, potpunu zamjenu teza, stavljajući tako reakcije dijela javnosti na odluku urednika BHT-a u kontekst isključivo navodne međunacionalne netrpeljivosti. Da je takvu odluku donio, recimo, urednik bošnjačke nacionalnosti, da li bi javnost drugačije reagirala? – posredno pita urednica Oslobođenja, poništavajući na taj način stav svih onih koji se s Radojinom odlukom nisu složili, prvenstveno voditelja BHT-a koji su odbili ispoštovati nalog svog urednika i na reveru i ovog 11. jula, ipak, nosili Cvijet Srebrenice.  

Oglasio se, na koncu, i Upravni odbor Udruženja BH novinari, koji najoštrije osuđuje ugrožavanje sigurnosti i prijetnje Marku Radoji.

- Upravni odbor BH novinara smatra da je nedopustivo upućivati prijetnje i dovoditi u opasnost nečiji život, pozivati na nasilje ili koristiti nepriličan govor, bez obzira da li se kao građani i javnost u Bosni i Hercegovini slažemo ili ne sa donesenom odlukom. Takva ponašanja predstavljaju krivčno djelo, zbog čega policija  mora hitno istražiti  prijetnje i poduzeti zakonske sankcije – naveli su iz UO BH novinara.

Licemjerje bh. medijske scene

Osuda prijetnji Marku Radoji, kao i poziv policiji da reagira, apsolutno su opravdani i na mjestu. Bilo kakve prijetnje urednicima i novinarima moraju biti sankcionirane i u tom smislu, za očekivati je da nadležni organi reaguju bez odlaganja i na odgovarajući način.

Ipak, ne možemo se sjetiti da je Udruženje BH novinari reagiralo zbog "nepriličnog govora" kada je, recimo, bivši urednik Dnevnog avaza Fadil Mandal, u posebno nadahnutom komentaru prije sedam-osam godina, pomenutu Vildanu Selimbegović nazvao "klozetskom krpom", književnika Ivana Lovrenovića "slinom", a novinarku Dženanu Karup Druško "Gašijevom glasnogovornicom" – i to sve u jednom tekstu.

Cijela priča o Marku Radoji i njegovoj nes(p)retnoj odluci zapravo je razotkrila svo licemjerje i nedosljednost bh. medijske scene. Scene na kojoj je važnije optužiti kolege za "hajku" i nacionalizam, istovremeno perući vlastitu savjest od javnog iznošenja bilo kakvog stava o jednoj, kako se to popularno kaže, "kontroverznoj" uredničkoj odluci.

Kolegijalnost se među novinarima u Bosni i Hercegovini brani jedino onda kada je to u skladu sa interesima vlasnika/donatora medija, ili onih koji te medije drže pod političkom kontrolom. A sve dok bude tako, pozivanje na profesionalizam i "principe" ostat će samo prazna priča.