Krivić je posljednje 24 godine zadužen za pucanj topa sa Žute tabije tokom ramazana u glavnom gradu BiH. Ovaj tobdžija svakog dana označava kraj posta i postao je tako ramazanska atrakcija u glavnom gradu BiH.

Uvijek raspoloženi Smail obučen u narodnu nošnju, s fesom na glavi, privlači pažnju posjetilaca, a zbog koronavirusa prvih deset dana ovog mjeseca ramazana bio je spriječen u obavljanju svoje dužnosti. 

- Zbog koronavirusa sam imao tešku kliničku sliku. Čak sam dva puta imao upalu pluća, a drugi put bila je u pitanju obostrana upala. Allah je omogućio da nastavim. Samo Allah daje i život, bolest i smrt. Božijom voljom malo pomalo sam se oporavio i sada se puno bolje osjećam, tako da sam počeo i postiti.

{$galerijaFotografija}

Da se ponovo vratim na Žutu tabiju, pomogao mi je prijatelj i najbolji pulmolog Teufik Hadžiosmanović. Njemu sam sve vrijeme bolesti slao snimke i nalaze i on je sugerirao doktorima u Domu zdravlja koju terapiju da mi daju. Sad mogu da se pohvalim da mi je bolja krva slika nego prije korone. Kada sam prebolovao koronu, bio sam samo kost i koža - kaže Krivić. 

Svaki ramazan u životu za njega je bio jedinstven. 

- Kao dječak nisam baš najbolje shvatao kada su rahmetli roditelji Hasib i Ajša znali zaplakati u ramazanu. Sada mi je, naravno, to potpuno jasno. Žao im je bilo kada ode najdraži gost. Ovaj i prethodni ramazan je za sve posebno težak zbog koronavirusa. To je dodatno iskušenje za sve ljude na svijetu.

Mnogo mi je nedostojala Žuta tabija i top. Najsretniji sam kada čujem pucanj i pogledam na Sarajevo. Odjednom se upale kandilji i sa džamija počne ezan. Mnoge Sarajlije koje žive u inostranstvu ističu da im najviše nedostaje upravo taj osjećaj. To je nešto neprocjenjivo. Drago mi je što svojim pucnjem donosim radost iftara u domove širom našeg šehera – nastavlja ovaj tobdžija.  

Smatra da se mlađe generacije trebaju okrenuti vjeri kao što su to radili naši stari. 

- Mladi se trebaju kloniti zapada. Ako ne bude vjere, sve je uzalud. Imamo dobru omladinu, ali  imaju loše uzore u našim političarima. Ne smijemo zaboraviti ko smo i šta smo. Moramo njegovati bosansku tradiciju i naše običaje. Prije nekoliko dana me obradovao naš poznati ugostitelj Sejo Brajlović. On mi je poklonio jedno prelijepo bosansko izvezeno odijelo. Njega ću oblačiti dok budu topliji dani jer sada na Žutoj tabiji puše veliki vjetar, a moram nakon svega dobro čuvati svoja pluća – kaže na kraju Smail.