- Stradanje najmlađih stanovnika Sarajeva u opkoljenom gradu, u kući, bolnici, na trgu i u  parku, na mostu, i u igri i snu, iznad školske teke i knjige, prvih slova o ljubavi i tajnama dnevnika dječijeg svijeta i saznanjima o životu sa brižnim i hrabrim majkama i očevima, vječno ću pamtiti kao največi zločin protiv čovječnosti. Spomen-obilježje ubijenoj djeci svjedoči o 1.601 životu koji je prekinut bezumljem opsjednutih zlom i beskonačnoj tuzi i bolu najbližih. Nevinost ubijene djece Sarajeva para um i srce i dušu i nebo, zbog nedovršenih snova i životne igre, zbog uništene dječije radosti i roditeljske sreće, zbog toga što nisu ispričali sve svoje životne priče - kazao je Spahić.

Istakao da Sarajlije i njihove porodice kroz svoju povijest nikada nisu tako stradali, te da je "ostalo bolno sjećanje i uspomena na vrijeme kada smo između dobra i zla izabrali slobodu i dobro i mir i na nebu i na zemlji". 

- Drvo mira koje sam zasadio u njihovom Parku i svaka grana, svaki list i svaki cvijet, kao da šapuću sa Zapisa Spomen obilježja ime svake djevojčice i svakog dječaka, svakog djeteta, dok ih vjetar prepliće sa dječijim glasovima današnjeg Sarajeva kroz žubor vode iz sarajevske Fontane. Vječna je opomena stradanje djece Sarajeva i vječna je nada da se više nikada ne ponovi vrijeme u kojem se djetinjstvo razara, vrijeme u kojem se otac i majka opraštaju od svojih kćeri i sinova, najbližih i najmlađih - istakao je Spahić.