Bob-staza na Trebeviću, jedan od brojnih olimpijskih objekata koji su devastirani ili potpuno uništeni tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu, još čeka na rekonstrukciju.

Mnogo priča oko obnove objekta čija je izgradnja trajala od 1. juna 1981. do 30. septembra 1982. godine ispričano je u postratnim godinama, no staza još čeka na ozbiljnije "hirurške" zahvate.

Inspekciju staze koja je duga 1.570 metara još 2002. godine obavili su stručnjaci koje je angažovala FIBT-a i FIL-a (Svjetska bob i skeleton federacija), a uprkos ratnim razaranjima staza na Trebeviću tada je dobila jako dobre ocjene. Stručne osobe su boravile u trodnevnoj inspekciji zbog kandidature Sarajeva za Zimske olimpijske igre 2010. godine.

{$galerijaFotografija}

Dvojica stručanjak procijenila su tada da bi za sanaciju staze bilo neophodno izdvojiti između 15 i 17 miliona švicarskih franaka. Da li bi i koliko bi rekonstrukcija bob i sankaške staze bila isplativa, pitali smo Senada Omanovića, predsjednika Sankaškog saveza Bosne i Hercegovine, koji je na Olimpijadi 1988. godine u Kalgariju bio sankaš reprezentacije bivše Jugoslavije.

- Na samom početku važno je kazati da je staza na Trebeviću nakon Olimpijade 1984. godine bila jedini olimpijski objekt koji je bio stopostotno iskorišten. Svake godine nakon ZOI-ja Sarajevo je bilo u kalendaru za trke Svjetskog kupa u bobu, u sankanju i u skeletonu, kako u seniorskoj tako i u juniorskoj konkurenciji - prisjeća se Omanović najboljih vremena staze na Trebeviću čija se polazna tačka nalazi na 1.108,5 metara nadmorske visine.

Gledano s finansijske strane, Omanović tvrdi kako bi se itekako isplatilo uložiti u obnovu staze. Interesa za takmičenja i treninge na stazi koja sadrži sve elemente modernih staza, uprkos činjenici da je izgrađena prije 37 godina, ne bi manjkalo, a novac uložen u sanaciju ubrzo bi se počeo vraćati.

- O tome koliko je rekonstrukcija staze važna najbolje govore sljedeći podaci. Recimo, takmičara u sankanju i seleketonu u seniorskoj i juniorskoj konkurenciji ima oko 400, te još 160 bob-posada. Ovo govorim zbog činjenice da se svako korištenje staze plaća, kako za trening, tako i za takmičenje. Samo jedno spuštanje za bob-četverosjed košta 80 eura, za bob-dvosjed u prosjeku oko 50 eura, a od ove godine imamo i bob-monosjed. Cijene za sanke i skeleton su oko 25 eura - objašnjava Omanović, te naglašava da takmičari samo dnevno obave najmanje tri vožnje.

Primjera radi, na stazi u Innsbrucku godišnje se obavi i do 32.700 vožnji.

U prilog stazi na Trebeviću ide i činjenica da se većina trka Svjetskog kupa održava u Evropi. U prošlosti, dok je staza bila u funkciji, mjesec prije trka Amerikanci i Italijani su boravili u Sarajevu.

- Naša staza je i dan-danas jedna od najboljih na svijetu, što potvrđuje i inspekcijski izvještaj koji je urađen u aprilu 2002. godine prema kojem naša staza apsolutno odgovara svim najmodernijim stazama u svijetu urađenim do 2002. godine, te da su profili krivina ne dobri ili odlični već izvrsni. Ekperti FIBT-e i FIL-e su naveli i da je staza tehnički iznimno brza i teška, ali i jako sigurna, te da na njoj nikada nije došlo do većih ekscesa ili ne daj Bože stradanja sportista - rekao je Omanović.

Iako su u njenu konzervaciju od rata uložena tek minimalna sredstva, predsjednik Sankaškog saveza BiH kaže da problemi postoje.

- Bob-stazom tokom ljetnih treninga ne možete proći. Imamo problem da osiguramo stazu kada imamo goste. Dolazile su nam u dva navrata selekcije Slovačke i Turske, a na trebevićkoj stazi u modifikovanim sankama trenirale su i reprezentacije Slovenije i Poljske, dok nam se za sljedeću godinu najavila juniorska reprezentacija Njemačke - ističe Omanović, te pojašnjava da bi staza u bh. prijestolnici u prvoj fazi trebala biti domaćin ljetnih trka Svjetskog kupa:

- Staza je sada u funkciji 12 mjeseci, više ne zavisi da li je ljeto ili zima. Ne zavisi više ni od temperature jer najmodernije staze mogu držati led i na 15 stepeni Celzijusa.

{$galerijaFotografija}

Bivši olimpijac smatra kako bi 20 miliona KM bilo sasvim dovoljno za potpuno rekonstrukciju staze na kojoj je takmičenja tokom Olimpijade pratilo i 20-ak hiljada gledalaca.

- Povući ću jednu paralelu. Na Bjelašnici je u šesterosjed utrošeno 16 miliona KM plus 5,5 miliona KM za vještačko osnježavanje i topove i neće se nikada isplatiti, ali nama skijanje treba i to nije upitno. Već samo želim reći da imamo objekt za koji tvrdim da će se isplatiti za nekoliko godina. Osim treninga i takmičenja staza bi se svakako mogla koristiti i za turističke vožnje kao što je to prije rata bio bob "Vučko", a takvih primjera ima na stazama širom svijeta - kaže Omanović.

Problemi finansija za sanaciju i rekonstrukciju staze nisu jedini. Naime, staza na Trebeviću formalno-pravno ustvari ne postoji, makar ako je suditi prema papirologiji jer nije unesena u grunt. Ipak, zahvaljujući Slavki Maleču i njegovoj supruzi Vlatki sačuvana je sva dokumentacija koja je dostavljena Zavodu za planiranje razvoja Kantona Sarajevo.

- U međuvremenu je pokrenuta inicijativa za uplanjenje same staze i to je sada u toku, a sve kako bi se ušlo u prvu fazu rekonstrukcije staze kojom bi upravljao ZOI'84. Nažalost, firma koja je oformljena da gazduje olimpijskim objektima nakon Olimpijade nikada u grunt nije unijela i upisala, ne samo stazu, već i kompletan Igman, tako da ni skakaonice nisu uplanjene - ističe Omanović uz opasku da investitora za objekt kakav je bob-staza neće biti teško naći.

Interes i zanimanje za obnovu staze na Trebeviću pokazala je i Španija koja će biti jedan od kandidata za domaćina Zimskih olimpijskih igara 2030. godine.

- Pošto je to već postala praksa, Španci su došli na ideju da takmičenja u bobu, sankanju i skeletonu organizuju u Sarajevu jer su se uvjerili da je staza atraktivna i dobra, te da im je isplativije uložiti u sanaciju naše staze negoli praviti novu ili unajmljivati stazu u nekom od drugih zimskih centara - kazao je na kraju Omanović na kraju razgovora za Faktor.