Predsjednik Odbora za zaštitu ljudskih prava i humanitarnu djelatnost Priboj i novinar Džemail Halilagić ističe da je već 27 godina od ovog zločina, ali odgovornih nema.

-U Sandžaku svaki građanin zna da je Užički korpus Vojske Jugoslavije, bombardovao svoju teritoriju, ubio troje Bošnjaka i spalio selo. Selo Kukurovići se nalazi uz samu granicu sa Bosnom, ali za srpsku politiku u njemu je živjelo stanovništvo, koje je trebalo ukloniti. Ovaj školski primjer genocida velikosrba nad Bošnjacima, ni do danas nije procesuiran, što na najupečatljiviji način svjedoči o stvarnom odnosu države Srbije prema bošnjačkom stanovništvu Sandžaka - rekao je Halilagić podsjetivši da je i ovaj zločin dokumentovao u svojoj knjizi "Sandžak bez Bošnjaka - velikosrpski zločinački plan". 

On je ovim povodom podsjetio da je Viši sud u Beogradu državu Srbiju proglasio odgovornom, ali Apelacioni sud "ne zna", koja je jedinica bombardovala selo. Za ovaj zločin u Kukurovićima pred domaćim i stranim sudovima do danas niko nije odgovarao, a tokom 1992. i 1993. godine iz svih sela općina Priboj i Pljevlja, uz granicu sa Bosnom i Hercegovinom, bošnjačko stanovništvo je iseljeno. U selu Bukovici, susjednoj opštini Pljevlja,1992. i 1993. godine osam osoba bošnjačke nacionalnosti je ubijeno, nekoliko desetina kuća je zapaljeno i opljačkano, a nekoliko stotina Bošnjaka protjerano iz domova.

Prema izvještajima organizacija za zaštitu ljudskih prava 18. februara 1993. godine u 17.30 sati na pribojsko selo Kukurovići je izvršen minobacački napad s položaja iz okruženja sela i tom prilikom je selo spaljeno, a Uzeir Bulutović i Mušan Husović, koji nisu uspjeli da pobjegnu, izgorjeli su u živoj lomači u svojim kućama. Fatima Sarač je silovana, pri čemu su joj polomljene ruke, a potom ubijena rafalima iz streljačkog naoružanja.

Preživjeli mještani su se razbježali po okolnim šumama i tokom noći pješačili do, po 40 kilometara udaljenih, Pljevalja i Priboja. Prognani Bošnjaci, od kojih veliki broj danas živi u Priboju, i dalje su izbjeglice u okviru svoje lokalne zajednice, bez bilo kakvog izbjegličkog statusa i nemaju uslove da se vrate u svoja sela i obrađuju imanja.

Viši sud u Beogradu je u aprilu 2013. godine donio presudu kojom je utvrdio odgovornost države Srbije za ratni zločin u selu Kukurovići kod Priboja 18. februara 1993. godine. Apelacioni sud u Beogradu je krajem marta 2014. ukinuo ovu presudu i predmet vratio na ponovno suđenje. Predmet je ranije proslijeđen srbijanskom Tužilaštvu za ratne zločine.

Prvostepenom presudom nakon postupka protiv Republike Srbije, u ime 20 mještana Kukurovića, pokrenutim 9. jula 2007. godine, utvrđeno je da su se prije napada jedinice Užičkog korpusa VJ nalazile u neposrednoj blizini sela i da je u minobacačkom i pješadijskom napadu na Kukuroviće tog dana uništena imovina mnogih mještana.

Dva dana kasnije, nekoliko mještana se vratilo u Kukuroviće, kako bi provjerili šta je sa njihovim kućama. Zatekli su zgarišta i pobijenu stoku. U spaljenim kućama pronašli su leševe Uzeira Bulutovića, Mušana Husovića i Fatime Sarač, koji za vrijeme napada nisu uspjeli da napuste selo. Kako je navedeno, 11. aprila 1993. godine kada u selu više nije živio niko zapaljeno je još osam kuća s pomoćnim objektima.

Selo Kukurovići nalazi se na teritoriji Srbije u opštini Priboj, uz samu tromeđu Srbije, Bosne i Hercegovine (BiH) i Crne Gore, a do početka 1993. godine bilo je u potpunosti naseljeno bošnjačkim stanovništvom. Iako se u datom periodu vodio oružani sukob na teritoriji BiH, na području oko Kukurovića nije bilo ratnih dejstava, niti su se u selu nalazile bilo kakve oružane formacije.