Svjedok zločina u slučaju "Vranica": Mehiću su lomili noge, a on je vrištao

objavljeno: 13.02.2018. u 14:48

Čitanjem optužnice danas je u Kantonalnom sudu u Mostaru započeo glavni pretres u predmetu "Vranica" protiv optuženih Mate Aničića, Ivana Škutora i Erharda Poznića, koji se terete za ratni zločin počinjen nad civilima i ratnim zarobljenicima iz zgrade "Vranica" u kojoj je bila smještena komanda Četvrtog korpusa Armije RBiH.

Proces protiv prvooptuženog Željka Džidića je razdvojen, s obzirom na to da je 2011. pobjegao u Hrvatsku i još nije dostupan bh.organima gonjenja.

Riječ je o slučaju koji se odnosi na mučko ubijanje 13 pripadnika Armije RBiH, članova Komande, čiji su posmrtni ostaci, njih desetorice, pronađeni 2007. godine, dok se za tijelima trojice još traga.

Nakon što je predsjednik Sudskog vijeća Marin Zadrića uveo u postupak, a tužiteljica Maja Ćišić pročitala optužnicu, optuženi Mate Aničić u svoju odbranu nije imao šta reći osim da ne zna šta bi rekao, Poznić se branio šutnjom, a Škutor je ustvrdio da je njegov identitet zamijenjen.

Aničića prepoznao na televiziji

Svjedok Emir Ćatić, jedini svjedok na današnjem pretresu, je ispričao grozote kroz koje je prolazio 10. i 11. maja 1993 godine. Nakon što je kao civil doveden na Mašinski fakultet prvo se susreo sa Matom Aničićem, koji ga je udario u lijevu stranu glave svojim šljemom, galamio na njega, nazivao ga "balijom", vrijeđao te kasnije ispalio i metak, koji ga je promašio.

Ćatić je ispričao da tada nije znao da je to Aničić, ali da ga je prepoznao u jednoj tv-emisiji, za koju misli da je upitanju emisija "Slikom na sliku".

On je na upit predsjednika Vijeća prepoznao Aničića u sudnici te kazao da je tada imao kraću smeđu kosu, da nije bio debeo, ali niti mršav i da je imao "specifičan" izgled nosa. Ćatić je ispričao i kako je kasnije dodatno pretučen.

- Tu noć, s 10. na 11. maj, grupe vojnika su dolazile i smjenjivale se, ispitivale i tukle nas pendrecima, puškom, špagom, ...glava mi je sva bila natečena, kao i rame. Toliko su nas isprebijali, to je strašno. Željka Džidića sam vidio među njima - kazao je Ćatić.

Ispričao je i kako je ubijen Dževad Husić, kojeg je vidio kako kako leži mrtav. Čuo je i kada su Zlatku Mehiću psovali "balijsku majku" i lomili mu noge, a on je vrištao.

- Vojnici koji su ostali iza mene u toj prostoriji, nisu mogli ustati na noge, kako su bili isprebijani - kazao je Ćatić.

Njemu je ovo već četvrto svjedočenje u ovom slučaju, a nakon prvog suđenja već su mu bile upućivane prijetnje smrću.

- Zvali su me kući, govorili da pazim šta pričam, kuda se krećem, da mi se svašta može desiti - naglasio je danas u sudnici Ćatić.

U sudnici je tokom pretresa vladala teška tišina, a kiša napolju, koja nije prestajala je najbolje opisivala osjećanja s kojima su se borili najbliži stradalih.

Azra Penava, predsjednica odbora roditelja i porodica zarobljenih i nestalih iz "Vranice", kratko nam je prokomentarisala da dok traje proces neće iznositi svoje mišljenje. Samo je kazala da ima puno povjerenje u novo Sudsko vijeće koje počinje rad ispočetka, novog tužioca, te da očekuje pravdu i savjesnost svjedoka.

Tužilaštvo HNK ima nove materijalne dokaze iz Haškog suda, a također je predložilo i nova četiri svjedoka, koji će biti saslušani ukoliko Sudsko vijeće to prihvati.

Suđenje u predmetu Vranica počelo je još 2000. pred Kantonalnim sudom u Mostaru i dosad je tri puta obnavljano. Mostarski sud je optužene tri puta oslobađao optužbi za ratne zločine, a Vrhovni sud je istu presudu tri puta poništavao.

Nastavak glavnog pretresa zakazan je za petak.

Žrtve zločina iz "Vranice"

Na mezarju Šehitluci 9. maja 2008. godine ukopani su: Alija (Osmana) Čamo (1965), Senad (Omera) Čehić (1964), Dževad (Osmana) Čolić (1970), Mimo (Mehe) Grizović (1971); Vahidin (Ilijasa) Hasić (1972), Dževad (Omera) Husić (1975), Zlatko (Safeta) Mehić (1974), Nenad (Slobodana) Milojević (1968), Fahir (Halila) Penava (1954) i Nazif (Hamida) Šarančić (1965), svi iz grupe Vranica.

Esad (Mehe) Husić, nakon dženaze ukopan je u malom haremu u Fejićevoj ulici, dok je u Blagaju ukopan Sabit (Mehe) Aškraba. Još se traga za posmrtnim ostacima Hasana Balića, Feđe Huskovića i Šefika Pobrića.