Nekadašnja članica Predsjedništva BiH i ambasadorica pri Ujedinjenim nacijama u Beču, te doktorica poljoprivrednih nauka Tatjana Ljujić-Mijatović, iako u penziji, i dalje radi na tome da svoja znanja prenese novim generacijama. Nedavno je promovirala knjigu "Pejzažna arhitektura: izazovi novih paradigmi u holističkom planiranju i uređenju prostora", a za Faktor je ispričala kako provodi svoje vrijeme. 

Ljujić-Mijatović nam je kazala kako ju je u početku pomalo bilo strah odlaska u penziju, budući da je cijeli život bila veoma aktivna, ponajviše u radu sa studentima, a potom i u politici. 

- Radila sam stalno na fakultetu, čak i u ratu. Ne samo na Poljoprivednom, nego i na Arhitekturi, Šumarstvu, na BOKU Univerzitetu u Beču i tako dalje. Angažman u politici je došao zaista nenadano, pogotovo za mene koja sam bila profesor, a ne političar. To je bio jedan veliki izazov, ali u tom momentu, kada je bilo potrebno ovoj zemlji, ja sam se odazvala. I tada sam išla na fakultet, nisam prekidala svoj rad. Imali smo neke prostorije, predavala koliko sam mogla i održavala ispite. Bila sam aktivna i previše. Međutim, kada sam otišla u penziju, odlučila sam da se ne predam i onda sam počela raditi na ovoj knjizi o projektovanju i zaštiti enviromenta - kazala je Ljujić-Mijatović.

Istakla je da je, iako na fakultetu ne radi već godinama, i danas u kontaktu sa svojim studentima. Svoju posljednju knjigu uradila je sa nekadašnjom studenticom Sabinom Biser, s kojom na različitim projektima radi već desetak godina. 

- Na promociju mi je, između ostalog, došla i studentica iz Gračanice i to meni mnogo znači. Još sam u kontaktu sa svojim studentima. Moja asistentica, koja je sada profesor na Poljoprivrednom fakultetu, često me zove da budem član komisije na doktorskim disertacijama i magistarskim radovima, pa onda pregledam te radove, volim to da radim i još sam aktivna.  Bitno je da vas se ljudi s kojim ste radili sjete i vidite da je to sa nekim poštovanjem - naglasila je.

Govoreći o pejzažnoj arhitekturi u Sarajevu, profesorica je kazala kako se nada da će njena knjiga, osim studentima, i svim zainteresiranima približiti tu materiju. Ona trenutno živi u Strasbourgu, ali kada dođe u Sarajevo, kao stručnjak, vidi da pejzažna arhitektura i nije mnogo primjenjena. 

- Pejzažna arhitektura je nauka koja je ustvari jako bliska urbanizmu, arhitekuri i prirodnoj okolini, poštuje i prirodu. Prema tome, ako pogledamo situaciju u svijetu i Evropi, moram reći da je ona kod nas nezadovoljavajuća. Urbano zelenilo ne zadovoljava svoje funkcije, niti ekološke ili estetske principe. Umjesto uređenih malih pejzažnih prostora, mi imamo zelene površine koje su nažalost bez prisustva umjetnosti, kreativne note i identiteta. U svom cijelom životu ovdje u Sarajevu borila sam se protiv toga, međutim nisam baš naišla na odobravanje okoline. Ali, kada pogledate u svijetu kakav je hit zaštita enviromenta, šta se radi i koliko se novca daje u to, krajnje je vrijeme da se shvati da je to nešto jako bitno za život ljudi - kazala je Ljujić-Mijatović.