Tužilac Idriz Begić, kojem se sudi za primanje nagrade za trgovinu uticajem, rekao je kako je apsolutna neistina da je bilo kada zahtijevao novac od Salkana Džakulića i Mevludina Hadžića.

Begić je kazao da je tačno da je pomagao većem broju ljudi, naročito što se tiče pravne pomoći, a to su, kako je rekao, policijski službenici Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) znali i iskoristili na način da “preko podobnog Salkana” njemu uvale novac koji nije tražio.

Optuženi je pojasnio da je Džakulića upoznao u oktobru 2015. u Općinskom sudu u Cazinu, kada je mijenjao kolegicu, da mu se predstavio kao rođak njegovog poznanika koji mu je pomagao u pronalasku grobnica na području Prijedora i da mu je zbog tog rođaka dao broj telefona.

-Poslije godinu me pozvao i rekao da mora ići na izdržavanje kazne i pitao da mu pomognem oko odlaganja. Rekao sam mu da donese uputni akt. Rekao mi je usput da ima komšiju koji je bijeda, sirotinja, da ima optužnicu za šumsku krađu i da treba ići na rad u Sloveniju- kazao je Begić.

Prema njegovim riječima, kada mu je Džakulić donio optužnicu, vidio je da se radi o Mevludinu Hadžiću, te mu je rekao, između ostalog, da može ići na sporazum o priznanju krivnje, ili ako mu se izrekne kazna do godine zatvora, da može biti zamijenjena radom za opće dobro na slobodi.

-Pitao je za mogućnosti brisanja postupka, povlačenja optužnice, da Hadžić ima rođaka u inostranstvu koji posjeduje ‘brdo para’. Rekao sam da nikakav novac ne dolazi u obzir- kazao je optuženi i dodao da je, nakon što mu je ponuđen novac-pomislio da se “iza njega neko nalazi”.

Begić je rekao da je Džakulić uvijek nastojao započeti priču u novcu, da ga je pozivao na ručkove i jedne mu je prilike u džep jakne gurnuo papir s riječima: “Evo tebi ova presuda što sam donio”, i da je kasnije vidio da se radi o novcu.

-Kada sam pitao šta znači taj novac, odgovorio je kako zna da ja neću novac, ali da mu puno pomažem. Tada sam učvrstio tvrdnju da je on izvršilac i odlučio otkriti ko je naručilac- ispričao je Begić.

Kasnije mu se, kako je kazao, Džakulić javio s molbom da mu pomogne oko zahtjeva za objedinjenje kazni prema presudama Suda BiH i cazinskog Općinskog suda, zbog čega je došao u njegovu kancelariju te je pred njim pisao zahtjev za nepravo ponavljanje postupka, a zatim je, kako je rekao optuženi, pričao o Hadžiću.

Zahtjev je optuženi, prema njegovim riječima, stavio u kovertu i na njoj napisao adresu Suda BiH, koju je Džakulić uzeo, stavio novac pored spisa i izašao.

-Ostao sam na stolici s mobitelom u ruci i razmišljao koga da zovem. U tom trenutku u kancelariju ulaze pripadnici SIPA-e, prebrojavaju novac i kažu da fali 200 eura. Rekao sam im da zaustave Salkana- naglasio je optuženi i naveo da su poslije pretreseni kancelarija, njegov stan i vozilo, ali da 200 eura nije pronađeno, kao i da ga je neko iz SIPA-e kasnije pitao da li mu je Džakulić možda dao 200 KM, i nakon negativnog odgovora prokomentarisao: “Vidi lopine, mahnuo je i te pare.”

Begić je kazao kako je odmah pomislio da iza svega toga stoji njegov kolega tužilac Husein Uzeirović, da za to nema čvrste dokaze, ali da ima razloge vjerovati u to, posebno što mu je ranije, kako je rekao, slične stvari radio, a što je završilo odbacivanjem disciplinske tužbe i obustavljanjem istrage.

Za Uzeirovića je ispričao da je pretendovao na poziciju glavnog tužioca i da je u njemu vidio konkurenciju, kao i da je bio upućen u posebne istražne radnje.

-Sve što je Džakulić, kao ključni svjedok Optužbe, iznio u svojim iskazima jeste laž, neistina, naročito okolnosti pod kojima sam primio novac- zaključio je Begić.

Njemu se na teret stavlja da je, kao tužilac u Bihaću, u periodu od oktobra do decembra 2016. godine od optuženog za šumsku krađu, nakon što ga je uvjerio da mu prijeti kazna zatvora, preko posrednika zahtijevao i primio novac u iznosu od 3.000 eura.

Suđenje se nastavlja 14. oktobra, kada će sarajevsko Kantonalno tužilaštvo iznijeti završnu riječ.