Eldar Jahić, istražitelj Tužilaštva Bosne i Hercegovine, kazao je da prilikom rada na ekshumacijama nije imao direktnih kontakata s tadašnjim glavnim tužiocem Salihovićem, već sa šefom odjela koji je tada vodila tužiteljica Vesna Budimir.

Opisao je da je zbog nedostatka službenih vozila bila ponuđena mogućnost da vozač odveze istražitelja na mjesto ekshumacije, ako je aktivnost trajala više dana, i kasnije dođe po njega, kao i da je svaki odlazak na službeni put zahtijevao popunjavanje putnog naloga.

Svjedok je izjavio da je otišao na teren kada se radila ekshumacija na području Prijedora, odnosno na lokalitetu Tomašica, da se nadao da će trajati nekoliko dana, a pošto se radilo o nekoliko stotina tijela, trajala je od septembra 2013. do januara 2014. godine.

- Dobio sam poziv iz kabineta glavnog tužioca, gdje su pitali kakav je teren, koliko je tijela, koliko može trajati. Tada mi je rečeno da je Tužilaštvo potrošilo sredstva za ekshumacije, traženo mi je da to odgodim dok Vijeće ministara ne nađe sredstva za tu namjenu - kazao je svjedok.

Almir Alić, koji je ranije radio kao vozač u Tužilaštvu, potvrdio je da je išao na službena putovanja, od kojih su neka bila proglašena tajnim, ali da to njemu ništa nije značilo jer je morao pravdati svaki trošak, odnosno donositi račune.

- Kad je bilo potrebno da ide još neko, sjedio je u autu. Obično je to bila pratnja - rekao je svjedok i pojasnio da je radio vikendom i praznicima ako je bio zadužen za to, jer su on i još jedan vozač pravili smjene, kao što su to radili članovi obezbjeđenja, ali da tužioca nije vozio na privatne poslove.

Tužilaštvo mu je predočilo dio iskaza u kojem je naveo da je Salihović od vozača tražio da budu na području Tuzle kao što su to radili članovi obezbjeđenja, ali se svjedok nije mogao toga sjetiti, objašnjavajući da se radi o dugom periodu, dok je na dio iskaza da je Salihović od njih tražio "da iznose stvari, nalože vatru, posade boriće", odgovorio: "Meni nije."

Odbrani je kazao da je Salihovića vozio na sastanke s političarima i funkcionerima na više različitih lokacija i objekata, da su tom prilikom nekad konzumirali hranu, a nekada da to nije mogao vidjeti.

Ermin Alihodžić, bivši Salihovićev vozač, rekao je da su neka putovanja proglašena tajnim, ali da to nije ispadalo iz procedure, te je potvrdio da kada bi vikendom vozio glavnog tužioca, to je vođeno kao službeni put.

U optužnici stoji da je Salihović koristio sredstva za reprezentaciju i svjesno postupao suprotno propisima i odluci kojom su bili propisani limiti potrošnje u zemlji i inostranstvu na godišnjem nivou od 20.000 KM, te je nalagao da se za tu svrhu prebace sredstva namijenjena za ekshumacije, saslušanja svjedoka i vještaka, a te iznose je trošio van Tužilaštva BiH u ugostiteljskim objektima u zemlji i inostranstvu, i to u danima vikenda i kada je bio na godišnjem odmoru.

Ismeta Huremović, sekretar Tužilaštva, ispričala je kako je Vijeće ministara krajem 2014. donijelo odluku o izmjeni sredstava za reprezentaciju i da su za institucije bili propisani limiti, zbog čega su iz Tužilaštva pisali toj instituciji da se pravilnici mijenjaju.

- Limiti su bili prilično restriktivni. Nije se vodilo računa o veličini institucije i poslu kojim se ona bavi. Nepravedno su fiksirani iznosi za reprezentacije. Zbog toga smo pisali Vijeću ministara, a u međuvremenu postupali po staroj odluci - kazala je svjedokinja.

Tužilaštvo joj je predočilo dio iskaza iz istrage u kojem je navela da glavni tužilac pravilnike nije htio ni pogledati ni pročitati, a svjedokinja je rekla da kad ih je glavnom tužiocu htjela predočiti, on je insistirao da se povećaju fiksirani iznosi.

Potvrdila je da tada Tužilaštvo BiH ne usklađuje svoje pravilnike s važećim odlukama, već nastavlja primjenjivati stare.

Odbrani je svjedokinja kazala da je pravilnik donesen godinu i po od odlaska Salihovića s mjesta glavnog tužioca.

Nastavak suđenja je 3. aprila.