- Nažalost, Tuzlanski kanton tu neslavnu prvu poziciju drži godinama i to se nije promijenilo ni tokom pandemije koronavirusa. Puno je vanjskih okolinskih faktora koji mogu utjecati na pojavu malignih bolesti kod djece, ali mi još uvijek nemamo zvaničnih podataka, rezultata istraživanja na tu temu. Godinama smo, kao udruženje, isticali da se krene sa tim, ali nema pomaka. S druge strane, na području Federacije BiH postoji veliki broj agencija i zavoda koji ništa ne rade po pitanju provođenja istraživanja, studija koje bi pokazale šta je uzrok tako velikog broja malignih oboljenja kod djece Tuzlanskog kantona, da li su to okolišna zagađenja ili neki drugi faktori – navodi Saračević.

 

Kako nema istraživanja nije moguće napraviti ni bilo kakvu strategiju koja bi, dodaje Saračević, imala za cilj da se u narednim godinama broj novooboljele djece smanji.

- Kako bismo krenuli sa edukacijom stanovništva, radili na prevenciji, mi moramo znati koji su uzročnici tako velikom broju malignih bolesti kod djece, da li je to okolišno ili industrijsko zagađenje ili nešto treće, a to bi pokazalo jedno ozbiljno multidisciplinarno istraživanje - kaže Saračević.

"PIPOL", koje pomaže djeci i omladini oboljeloj i izliječenoj od raka sa područja Tuzlanskog kantona, trenutno broji oko 200 članova. No, Udruženje pomaže i djeci sa područja Brčko distrikta i iz dijela entiteta RS koja se liječe u Univerzitetsko kliničkom centru (UKC) Tuzla.

- Jesmo malo udruženje, ali radimo velike stvari. Ponosni smo na svoj rad jer na razne načine svakodnevno pomažemo najmlađima da se nose sa najtežom bolešću, ali i njihovim roditeljima. To pokazujemo kroz razne projekte. Spomenula bih da smo još 2016. godine uradili adaptaciju i rekonstrukciju Odjeljenja za hematologiju i onkologiju UKC Tuzla čime se od te godine kompletno bolničko liječenje djeteta i proces praćenja, koje traje četiri godine nakon liječenja, odvija u ovom zdravstvenom centru, a ne u Sarajevu kako je to bilo do 2016. Time smo napravili ogromnu uštedu u budžetu TK. Ono što je najvažnije jeste da su sada uz djecu 24 sata i njihove majke, a to je ogromna stvar u toku liječenja – ističe Saračević.

Udruženje je nedavno otvorilo i društveno edukativni razvojni centar za oboljelu djecu.

- Nakon kontrola djeca dolaze u centar i druže se. To im pomaže da zaborave na bolne procedure, da se vrate svom djetinjstvu, igri, učenju, stvaranju. No, kako bismo i dalje pomagali i radili nove stvari potreban nam je novac. Udruženje se finansira isključivo putem aplikacija na javne pozive. Nažalost, to nam nije dovoljno da odgovorimo na sve potrebe naših korisnika. Nemamo stalna stredstva, a ni veći broj donacija koji bi nam pomogli da riješimo sve probleme članova. No, nadamo se da će nadležni shvatiti koliki je naš značaj i pomoći nam da u narednom periodu radimo još bolje – kazala je Saračević.