To znači da im je prvobitni plan o blitz operaciji upada na više pravaca s ciljem razvlačenja ukrajinske vojske i vojnih kapaciteta radi brzog zauzimanja ključnih urbanih centara propao i da su morali da revidiraju kompletnu operativno taktičku zamisao i izvrše dodatno pojačavanje svojih snaga u Ukrajini.

Ako uporedimo američki tempo napredovanja u sklopu operacije Iračka Sloboda 2003. godine i ruski tempo napredovanja u Ukrajini vidi se da postoje ozbiljni problemi u ruskom vojnom angažmanu. Američki napad na Irak počeo je 20.03.2003. godine, već 21.03 kasno uveče nakon 40 sati borbe američka 3. Pješačka divizija ušla je 240 km po dubini iračke teritorije.

Ovu operativnu dubinu ruske trupe u Ukrajini nisu mogle doseći niti na jednom odsjeku fronta za 40 sati odvijanja operacije. Nivo otpora amerikancima u Iraku jeste bio manji, ali su amerikanci bili lišeni mogućnosti razvlačenja iračkih snaga upadom u Irak sa više strana. Znalo se odakle će doći i na tom pravcu Sadam Husein je koncetrisao sve što je u tom trenutku imao pod svojom komandom a to nije bilo ni malo, ni neorganizirano.

Ako usporedimo ruski napad na Kijev sa američkom operacijom Thunder Run za osvajanje Bagdada, koju je 7. i 8. aprila 2003. sprovela samo jedna američka ojačana brigada sa kolonom od 200-njak vozila koristeći samo jedan pravac kretanja prema Bagdadu tzv. koridor 8, opet se vidi očigledna razlika u samom pristupu vojnim operacijama.

Za razliku od Rusa, amerikanci su imali jasno određeno glavno težište napada, dok rusi u hodu mjenjaju ciljeve i dovlače pojačanja koristeći najmanje tri pravca napada na Kijev pa i helikopterski desant na jedan od tri aerodroma kako bi ga zauzeli. Amerikanci su za manje od 40 sati prešli veću udaljenost od linije razvoja od Rusa i sa manje od trećine ruskih snaga koje se jučer i danas nalaze pred Kijevom, i u potpunosti zauzeli Bagdad vodeći žestoke borbe tokom cijelog puta.

Dakle, gledano po satu operacije Rusi u Ukrajini napreduju jedan sat - jedan km, a Amerikanci su u Iraku sa vojnom tehnikom od prije 20 godina napredovali jeda sat - šest km odnosno pet puta brže.

Bez obzira kako se sa Ukrajinom završilo ostaje činjenica da je Ukrajina prvog dana izdržala puni nalet ruske vojne sile i nakon prvog šoka uzvratila i to vrlo lucidno, smireno i organizirano ciljajući ruske oklopne kolone sa protuoklopnim oružjem koje su dobili sa zapada. Prvi cilj ruske operacije da se dosegnu kritične tačke u nekoliko sati nije postignut. Rusija naravno još uvijek može dosegnuti svoje davno zacrtane ciljeve za koje će im vjerovatno trebati daleko više vremena od planiranog, ali ostaje nepobitna povjesna činjenica da su Ukrajinci prvog dana ruske invazije pružili izvanredan i nadasve herojski otpor koji je srušio mit o ruskoj vojnoj sili.