Osim njegove harizme na ekranu, neograničenog talenta i činjenice da ga je publika voljela, Brandovim kolegama s genijalcem iz filmova "Na dokovima New Yorka" i "Tramvaj zvan čežnja" bilo je nemoguće teško raditi.

Bio je nestalan, zahtjevan i temperamentan.

Nakon već pomenuta dva filma, te njegove uloge Emiliana Zapate u "Viva Zapata" te Marka Antonija u "Juliju Cezaru", karijera mu je počela kliziti nizbrdo. Šezdesete, i njegovi filmovi "One-Eyed Jacks" i "Pobuna na brodu Bounty" smatraju se krajem holivudske zlatne ere.

No, desetljeće kasnije, 1972, snimljen je "Kum", Francisa Forda Coppole, jedan od 15 finansijski najuspješnijih filmova svih vremena, a o njegovoj umjetničkoj važnosti se i dan danas piše.
Brando je 1973. za svoju ulogu mafijaškog, šefa Vita Corleonea, oca likova koje su glumili Al Pacino, James Caan i John Cazale, genijalci nove generacije, dobio nominaciju za najboljeg glumca.

Prezenteri na 45. po redu dodjeli nagrade bili su Liv Ullman i Roger Moore. Upravo su oni proglasili Branda pobjednikom i publika je gotovo podivljala od oduševljenja.

Svi su znali da je riječ o historijskoj ulozi te da Brando i više nego zaslužuje svog drugog Oscara (prvi je bio za "Na dokovima New Yorka", a sveukupno je u životu zaradio osam nominacija). No, Brando je Oscara odbio, postavši tako treća osoba koja je odbila prestižnu nagradu.

Nije se ni pojavio na dodjeli, već je poslao mladu glumicu Sacheen Littlefeather. Ona se na pozornici pojavila u tradicionalnoj haljini američkog indijanskog plemena Apači, s dugom, crnom kosom svezanom u dva repa koja su joj padala niz ramena, piše Vintage News. Littlefeather je bila relativno nepoznata glumica u to doba, te predsjednica Organizacije za promicanje i poboljšanje imidža američkih Indijanaca.

Njeni preci bili su gorski Apači, a ona aktivistica za prava američkih Indijanaca.

I Brando je cijeli život bio aktivist. Čvrsto je vjerovao u ideju da glumci moraju iskoristiti svoju slavu da pomognu drugima. Littlefeather je sa sobom donijela 15 stranica govora kojeg je Brando sam napisao, ali producenti su joj kazali - ostane li na pozornici duže od 60 sekundi bit će uklonjena s nje.

- Večeras predstavljam Marlona Branda koji me zamolio da vam kažem kako on ne može prihvatiti ovu nagradu, a razlog koji navodi je tretman američkih Indijanaca danas na filmu - kazala je Littlefeather.

Većina dvorane aplaudirala je, dok su neki pokazali negodovanje. Brandu je smetalo što se u filmovima Indijanci uvijek prikazuju kao neprijatelji, alkoholičari, neinteligentne i lijene osobe.

Što je Branda baš tada nagnalo da to napravi? Incident kojem je svjedočio tokom Wounded Knee protesta 1973. godine, gdje su Oglala Indijanci protestvovali jer američka vlast nije ispunjavala svoja obećanja dana Indijancima.

Glumac je, pišu njegovi biografi, bio istinski predan pokretu za građanska prava, a učestvovao je i u maršu na Washington. Inspirisala ga je njegova najdraža filozofkinja, Hannah Arendt, koja je pisala o "samostalnom promišljanju".

Los Angeles Times kasnije je objavio kako je u Brandovom pismu Akademiji pisalo i kako je "djeci ionako teško odrastati u ovom svijetu, a kada mali Indijanci gledaju filmove, kada vide kako je opisana njihova rasa, um i duša im bivaju povrijeđeni na način na koji nikada nećemo moći do kraja shvatiti."

Šteta je da je, dok je Brando bio zvijezda još mnogih filmova, od "Posljednji tango u Parizu", do "Apokalipse sada", karijera Littlefeather završila i prije nego što je počela.

No, nastavila se baviti aktivizmom. Slavni glumac do kraja svog života zastupao je interese američkih Indijanaca.