U Sarajevu već odavno ne postoji "kineska četvrt" koja se protezala između Rajlovca i Buča Potoka.

U skoro svakoj drugoj kući u ulici Safeta Zajke dugoj sedam kilometara bila je po jedna kineska prodavnica. Danas se tu nalaze automehaničarske radnje, prodavnice namještaja, granapi...

Glavnu ulicu "kineske četvrti" obišli smo prije nekoliko dana u nadi da ćemo vidjeti bar još jednu preostalu kinesku prodavnicu.

Tek pri kraju ulice Safeta Zajke, na broju 231,  nalazi se kineska prodavnica koja još radi. Dalje prema Rajlovcu otvorene se još četiri prodavnice.

Ušli smo u svaku i zatekli gomile razne robe od kišobrana, odjevnih predmeta, rukavica, satova, igračaka. Kao u najbolja vremena kada su Sarajlije bile česti kupci u ovim prodavnicama. Cijene su simbolične pa naprimjer četiri baterije u pakovanju koštaju pola marke. Kišobrani mali tri, a veliki pet maraka. Igračke za djecu od jedne marke do šest. Kućni satovi također su za bagatelu od četiri marke. Razni odjevni predmeti ne prelaze cijenu od 10 maraka. Zimske rukavice dvije marke...

{$galerijaFotografija}

U prvoj prodavnici zatekli smo Kineskinju koja je i vlasnica i prodavačica. Nerado pristaje na razgovor i samo ponavlja "šta želite".  Prodavnica je prepuna, a mušterija nigdje.

Kaže da može životariti od pazara u prodavnici, jer radi sama, a nekada je imala nekoliko radnica iz Sarajeva.

Zaspala na poslu čekajući mušterije

U drugoj prodavnici zatičemo kineski par i čak jednu radnicu, koja sjedi u jednom ćošku. Supruga Kineza našeg sagovornika spava za stolom, ali je on bio otvoreniji za razgovor.

- Ostali smo raditi jer smo mislili da ćemo ipak zarađivati jer je slabija konkurencija nakon što je većina Kineza odavno otišla iz Sarajeva. Jedva opstajemo jer posla je sve manje i sve teže preživljavamo. Ne znam dokle ćemo izdržati – ispričao nam je vlasnik prodavnice.

U preostale tri prodavnice slika ista. Brda robe, a mušterija malo. Kinezi nisu raspoloženi za razgovor i ne dozvoljavaju fotografisanje unutrašnjosti prodavnice.

Poslije rata u Bosnu i Hercegovinu pristigle su stotine migranata iz Kine. Na svakom koraku otvarali su prodavnice, koje su u jednom trenutku postale dio svakodnevnog života.

Ne mjestu nekadašnjih kineskih prodavnica svega i svačega, kojih je početkom dvijehiljaditih na desetke niklo u sarajevskom naselju Buča Potok, sada je poneka kladionica, autopraonica ili samo utabana zemlja.

Tek u Rajlovcu, na samom izlazu iz grada, naići ćete na natpise kineska prodavnica. Međutim, ni to nije znak da ste naišli na takvu prodavnicu, jer se većina njih izdaje ili prodaje, što potvrđuju i natpisi iznad vrata.

Zašto su otišli

Kinezi su sa svojom robom "od igle do lokomotive" počeli dolaziti u Bosnu i Hercegovinu odmah nakon završetka rata. Prema nezvaničnim podacima, u Sarajevu ih je bilo više od 400 i svi su imali svoje prodavnice i dobru zaradu. Prije nekoliko godina posao je počeo drastično opadati i Kinezi su kao što su dolazili u grupama tako i odlazili iz svoje četvrti u ulici Safeta Zajke.

Mnogi Kinezi su otišli da bi izbjegli odgovornost zbog ogromnih dugova koje su napravili. Većina je otišla što nisu više mogli ništa prodati.

Nestanak kineskih radnji i migranata iz BiH ima i svoju drugu stranu. Riječ je o sazrijevanju bosanskohercegovačke ekonomije, zbog čega velike korporacije počinju prepoznavati investicione potencijale.

Kvalitet kineske robe bio je veoma loš, a često je inspekcija otkrivala da su neke igračke za djecu opasne po zdravlje. Građani su izbjegavali kupovinu najviše zbog toga, a s druge strane imali su kvalitetniju ponudu na pijacama i sa prihvatljivim cijenama.