Tim sa Grbavice prvi meč odigrao je sa SAŠK-om 17. septembra u 16 sati. Na igralištu je prisustvovalo 500 gledalaca, a SAŠK je bio bolji, pobjedivši sa 5:1.

Nakon poraza Željezničar je sutradan odigrao drugu prijateljsku utakmicu sa Sarajevskim ŠK i zabilježio prvu pobjedu od 2:1.

- U subotu, 17. septembra, u četiri sata poslije podne odigrat će SAŠK prvu javnu utakmicu nakon svog povratka sa turneje. Interes za ovu utakmicu je osobit pošto ćemo imati priliku da vidimo novih trikova koje je SAŠK na svojoj turneji pripremio. Igra će prema tome biti vrlo zanimljiva, a igra se na Kovačićima. Cijena uobičajena - napisala je Večernja pošta 16. septembar 1921. godine.

Za Željezničar su protiv SAŠK-a igrali: Stefan Cicvol, Milan Tomić, Vilim Novak, Rudolf Kefer, Milovan Adamović, Stjepan Katalinić, Ludvig Leple, Dragutin Siber, Dimitrije Dimitrijević, Ivan Krajnc i Franjo Cvelfer. U drugom dijelu su nastupili još Ivan Dunkl i Milutin Egić.

Ideju o osnivanju Želje, mladi željeznički radnik Dimitrije Dimitrijević, koji je rođen i odrastao u centru grada na Mejtašu, u Čekaluši, predložio je već 1920. godine svom kolegi i prijatelju mašinovođi Ludvigu Lepleu.

Uz Stjepana Katalinića, oni formiraju Inicijativni odbor, iz čijeg jezgra nastaje i prva Uprava kluba, na čijem čelu se našao diplomirani inženjer građevinarstva, Austrijanac po rođenju, Mađar po narodnosti Hinko Tegzeš. U osnivanju svog kluba veliki doprinos dali su svi radnici Željeznica: kupljena je lopta, prva sportska oprema, treniralo se na vojnom vježbalištu Egzecirz, izrađena su i obilježja kluba, a djevojke igrača su na majicama izvezle lokomotivu - prvi grb kluba.

Ipak, tadašnje društveno-političke okolnosti nisu išle na ruku osnivanju radničkog kluba. Uprkos svemu, i te administrativne prepreke su prevladane, te je Željezničar nakon višemjesečnog čekanja na molbu za prijem u Podsavez, uz uvjet odigravanja dvije utakmice, primljen za punopravnog člana objavom u Večernjoj pošti u ponedjeljak, 19. septembra 1921. godine.