Glavni odbor SDP-a se, kako kažu mnogi unutar te stranke, sveo na telefonsko anketiranje članova. O zaključcima sa sjednice Predsjedništva SDP-a, održane u Tuzli 25. januara, zbog telefonskog anketiranja i izjašnjavanja, nije se moglo diskutirati na GOSDP, pa je Žuljević svoja razmišljanja o procesima unutar stranke poslao kolegama na mail. 

Telefonsko izjašnjavanje, tačnije anketiranje članova GO SDP-a, nije način na koji bi GO trebao raditi jer nije propisan stranačkim Statutom. U GO SDP-a su u dilemi i u vezi s rukovodstvom tog stranačkog tijela, jer je donedavni predsjednik Saša Magazinović podnio ostavku. Njegova ostavka, koja je kako se moglo vidjeti iz medija, neopoziva, nije bila na dnevnom redu stranačkih organa. 

Žuljević, kako se čini, izrevoltiran mnogim problemima unutar stranke i nemogućnošću da se o tome razgovara na sjednici Glavnog odbora, obratio se svima pismom. Pismo stranačkim kolegama koje je poslao Žuljević prenosimo u nastavku u cijelosti:

S obzirom na to da je telefonska sjednica, pa tehnički nemamo mogućnosti da kažemo ono što smo planirali, imam potrebu da svoje skromno mišljenje viđenja političkih procesa unutar SDP-a dostavim pismeno.

Raditi stvari na isti način, a očekivati promjenu jednostavno ne ide!

Moje je mišljenje da možete postati bolja organizacija samo ako ste svjesni vlastitih slabosti/problema i ozbiljno radite na njima.

Idemo redom, predsjednik GO (Saša Magazinović) dao ostavku iz moralnih razloga, predsjednik Kadrovske (Zukan Helez) dao ostavku zbog nepoštivanja kadrovskih kriterija (diploma, uvjerenje o nekažnjavanju, profesionalni i partijski staž), potpredsjednici svako svoju javnu politiku vozi, bojkotujemo izbore u Srebrenici (slažem se sa stavom), ali ne znamo koji organ je usvojio takvu odluku, međusobno povjerenje rukovodstva na minimumu jer očigledno između sebe više pričaju iza leđa nego gledajući se u oči, FB statusi koji ukazuju da su nam privatni stavovi jači od svih zajedničkih partijskih interesa, kvalitet međuljudskih odnosa nam je većinski određen interesom pozicija na listama, na djelu je potpuna privatizacija kadrovske politike, nestatutarno djelovanje, raspuštanje organizacija bez razmatranja izvještaja istih, telefonske sjednice Glavnog odbora kao "mehanika" u legalizaciji nemogućeg su samo dio problema koje smo gurnuli pod tepih, a ima ih još mali milion.

U šta se to pretvaramo, pitam sve nas zajedno koji smo se očigledno prepustili inerciji, ideološki pogubili, te linijom manjeg otpora pretvorili u mehaniku čistog žongliranja "materijalnih" interesa ispuštajući dušu partiji staroj više od sto godina.

SDP je pokazao da već dugo ima ozbiljne probleme u prezentaciji i manifestaciji svojih prirodnih politika, i mobilizaciji građana oko istih, što je dodatno usložnjeno promašenim kadrovskim rješenjima u pojedinim sredinama gdje smo se ozbiljno osramotili.

Ako od 2010. godine sa 300 hiljada glasova završite na 100 hiljada 2020. godine, onda kao ozbiljni ljudi moramo shvatiti da početak vraćanja povjerenja građana polazi od naše istinske stvarne promjene, a ne falsificiranja jer nam ljudi očigledno sve manje vjeruju.

Nekada smo govorili kako je kadrovska politika SDP-a bila pogrešna jer se završavala po kafanama, a danas nam je očigledno jedina promjena u tom smislu nova kafana u kojoj se to desšava.

Građani nisu ni slijepi ni glupi da im podvaljujete promjenu koja to suštinski nije i nije dobro da potezima koje pravite praktično potcjenjujete njihovo mišljenje sa izbora.

Put kojim smo mi krenuli u smislu kadrovske rekonstrukcije po mom mišljenju nije dobar i pokušavam da ga u okviru organa u demokratskoj raspravi sa vlastitim intelektualnim kapacitetima korigujem/usmjeravam u interesu SDP-a kao jedine ozbiljne alternative koja sa partnerima mora preuzeti odgovornost u ovoj zemlji 2022. godine.

Na sjednici Predsjedništva u Tuzli nije bilo prijedloga niti jedne pisane odluke nego smo prisustvovali iščitavanju "privatne analize", uz dodatno preskakanje statutarne obaveze razmatranja izvještaja organizacija što je jasno ukazalo da idemo u potpuno pogrešnom smjeru po starim navikama "kad nam se žurilo, iako smo znali da nije po zakonu".

Nisam ni tada, pa ne mogu ni sada biti neko ko podržava takvu politiku jer nije prirodna spram habitusa našeg članstva i otvorit će prostor statutarnim žalbama što će dodatno narušiti međuljudske odnose.

SDP je velika organizacija koja ima 40 hiljada članova koji su posljednjih 20 godina sa svojim porodicama ozbiljno patili braneći naše vrijednosti u oluji nacionalizama koji nam se dešavaju.

Minimum koji očekujem jeste da našim potezima pokažemo da smo svjesni njihove žrtve i časti koju su nam ukazali da vodimo partiju koja je stara više od 100 godina precizno i jasno braneći ideološke vrijednosti poštenja, sposobnosti, pravde, solidarnosti i jednakosti kao temelja svih naših odluka, bile one političke ili kadrovske.

Samo ozbiljne i iskrene analize mogu biti osnova pametnih i mudrih poteza jer će nas u protivnom predsjednikove ili bilo čije lične simpatije i antipatije kao kriterij za bilo kakav potez odvesti u anarhiju koja nam dugoročno neće donijeti ništa dobro.

Protiv sam svih odluka, i to ne zbog ljudi na njima (iako se sa nekim kadrovskim odlukama ne slažem) nego nestatutarnog načina donošenja istih jer kad jednom otvorimo vrata anarhiji, onda smo definitivno izgubili partiju.

Zaustavimo sve ovo, dok ne bude kasno!

Davno su pametni ljudi rekli kako je put do pakla popločan dobrim namjerama, a izgleda da smo mi baš na tom putu.