Naučnici su pronašli nove, iako još nesigurne, dokaze da bi udaljena planeta mogla biti domaćin vanzemaljskog života, javlja BBC.

Tim sa Univerziteta Cambridge, koji proučava atmosferu planete zvane K2-18b otkrio je znakove molekula koje se na Zemlji proizvode isključivo djelovanjem jednostavnih organizama.

Ovo je već drugi put, sada i znatno uvjerljiviji, da su hemikalije povezane sa životom otkrivene u atmosferi te iste planete pomoću svemirskog teleskopa James Webb (JWST) kojim upravlja NASA.

No i sam tim kao i neovisni astronomi naglašavaju da je potrebno prikupiti više podataka kako bi se rezultati potvrdili.

Voditelj istraživanja prof. Nikku Madhusudhan iz laboratorije u Institutu za astronomiju Univerziteta Cambridge poručuje kako se nada da će uskoro dobiti odlučujući dokaz.

Astrofizičari sa Univerziteta Cambridge opisali su ovo otkriće kao "veliki, transformacijski trenutak" i dosad najjači nagovještaj da život postoji negdje drugdje u svemiru.

- Ovo je do sada najsnažniji dokaz da možda postoji život negdje vani. Realno mogu reći da ćemo ovaj signal moći potvrditi u roku od jedne do dvije godine. K2-18b je dva i po puta veća od Zemlje i udaljena sedamsto triliona milja od nas.

JWST je toliko moćan da može analizirati hemijski sastav atmosfere planete na temelju svjetlosti koja prolazi kroz nju iz male crvene zvijezde oko koje kruži.

Cambridgeov tim otkrio je da atmosfera te planete sadrži hemijske potpise barem jedne od dvije molekule povezane sa životom: dimetil sulfida (DMS) i dimetil disulfida (DMDS). Na Zemlji te plinove proizvode morski fitoplankton i bakterije.

Prof. Madhusudhan rekao je da ga je iznenadila količina plina koja je, čini se, detektirana već tokom jednog promatračkog prozora.

- Količina koju procjenjujemo u atmosferi hiljadama je puta veća od one na Zemlji. Ako je veza sa životom stvarna, onda je ova planeta prepuna života - rekao je.

Profesor je otišao i korak dalje:

- Ako potvrdimo da postoji život na K2-18b, to bi u osnovi potvrdilo da je život vrlo česta pojava u galaksiji.

No, još je riječ o mnogim "ako" i "ali", što tim i sam priznaje.

Za početak, ova informacija još ne doseže standard potreban da bi ju se proglasilo službenim otkrićem.

Za to nmaučnici moraju biti 99,99999 posto sigurni da su njihovi rezultati tačni i da se ne radi o slučajnom očitanju. U naučnom žargonu to se naziva rezultatom "pet sigma".

Ovi najnoviji rezultati su na nivou "tri sigma", što znači 99,7 posto.

To zvuči mnogo, ali nije dovoljno da bi uvjerilo naučnu zajednicu. Ipak, znatno je više od prijašnjeg "jedan sigma" rezultata od 68 posto koji su imali prije 18 mjeseci, a tada je dočekan sa skepsom.

No čak i ako tim s Cambridgea postigne rezultat od pet sigma, to još ne bi bio konačan dokaz da postoji život na toj planeti, kaže prof. Catherine Heymans sa Univerziteta u Edinburgh, koja, uzgred budi rečeno nije povezana s istraživanjem.

- Čak i s tolikom sigurnošću, ostaje pitanje porijekla tog plina - rekla je za BBC.

- Na Zemlji ga proizvode mikroorganizmi u okeanima, ali čak i s idealnim podacima ne možemo sa sigurnošću reći da je biološkog porijekla na nekom vanzemaljskom svijetu, jer se u svemiru događaju mnoge čudne stvari i ne znamo koje bi druge geološke aktivnosti mogle na toju planeti proizvoditi te molekule.

Na to upozorava i tim s Cambridgea, koji sarađuje s drugim istraživačima kako bi pokušali sintetizirati DMS i DMDS ne-biološkim putem u laboratoriji.

Druge istraživačke grupe iznijele su i alternativna, neživa objašnjenja za podatke s K2-18b. Postoji snažna naučna rasprava ne samo o tome nalaze li se te molekule u atmosferi, već i o sastavu same planete.

Razlog zbog kojeg mnogi naučnici pretpostavljaju da planet ima golemi tekući okean je izostanak amonijaka u atmosferi K2-18b. Teorija glasi da amonijak upija ogromna količina vode ispod atmosfere. No isto bi se moglo objasniti i okeanom rastaljene stijene, što bi isključilo postojanje života, smatra prof. Oliver Shorttle sa Univerziteta Cambridge.

- Sve što znamo o planetama izvan našeg Sunčevog sistema dolazi iz mikroskopskih količina svjetla koje prolaze kroz njihove atmosfere. Dakle, riječ je o nevjerovatno slabom signalu koji moramo dešifrirati - ne samo za znakove života, već i za sve drugo. U slučaju K2-18b, dio naučne rasprave još se odnosi na samu strukturu planete - rekao je.

Teleskop James Webb, vrijedan 10 milijardi dolara, lansiran je na raketi Ariane iz svemirske luke Kourou u Francuskoj Gvajani, a na svoje odredište, Lagrangeovu tačku L2, udaljenu 1,5 miliona kilometara od Zemlje, stigao je 29. januara.

I ove su alternativne hipoteze osporili drugi istraživači, uz obrazloženje da nisu u skladu s podacima koje je prikupio JWST - što dodatno potvrđuje intenzitet naučne rasprave oko K2-18b.

Prof. Madhusudhan priznaje da ga još čeka ogroman naučni izazov želi li odgovoriti na jedno od najvećih pitanja čovječanstva. No vjeruje da je njegov tim na pravom putu.

Istraživanje je objavljeno u naučnom časopisu The Astrophysical Journal Letters.