Prvi dio ove izložbe Lukač je krajem 2019. godine predstavio u Atini, a o nastavku u Sarajevu historičarka umjetnosti Elma Hodžić kaže:
"Veliki fragmenti napuštenih i uništenih grčkih hramova, kojima je vrijeme izbrisalo svu dekoraciju i svelo ih na osnovne linije postojanja, bude u čovjeku osjećaj postapokaliptičke zbunjenosti, a nerijetko i nostalgije. U tim krhotinama koje nestaju, gdje više ništa nije izvjesno i stalno, a gdje ništa ne zaustavlja i ne buni misao, tu je kipar Adis Lukač krenuo u promišljanje o teretima savremenog čovjeka zarobljenog u pandemiji.
Pred očima današnjeg čovjeka se rastvorio jedan svijet, a izgradio novi. U novonastalom svijetu, zasnovanom na postulatima distance i izolacije, umjetnost postaje jedan od mehanizama potrage sa sagovornicima, kao i traganja čovjeka za vlastitim bićem - kada već ne možemo fizički putovati, možemo oblikovati prostor i vrijeme snagom misli i kreativnošću.
Umjetnički ciklus Adisa Lukača zaokružena je cjelina kojoj je početna tačka jedno od umjetnikovih predpandemijskih putovanja u Grčku, a jedna od stanica pandemija i upravo ovaj trenutak koji nam izmiče. Krajnje odredište je još uvijek nepoznato".
{$galerijaFotografija}
Kako i naziv izložbe govori, priča je inspirisana karijatidama koje su u funkciji stubova koji nose hramove iz antičkog perioda, što simbolizira teret koji svi nosimo.
- Svi smo mi nosioci velikih tereta, a ujedno svima su nam potrebni stubovi na koje se naslanjamo. Pandemija nas je podsjetila koliko smo kao jedinke nebitni, a koliko smo zapravo, kao oslonci potrebni jedni drugima. To je poruka moje izložbe - pojasnio je Lukač.
Njegove karijatide dobit će i novu umjetničku formu...
- Drago mi je da korona nije prekinula moj rad pa sam dopunio izložbu iz Atine. Kada sam mislio da će se put zatvoriti, zapravo se novo polje otvorilo, i vjerovatno će ova izložba dobiti još nekih nastavaka, čak vrlo vjerovatno i u obliku skulptura- ističe Lukač.
Skulptura je njegova prva ljubav, koju je vrlo često, zbog nedostatka materijala i ateljea, morao zanemarivati, a izlaz je pronalazio u slikarstvu. Posjeta Atini, gradu koji slavi skulpturu, otvorila je nove puteve, odnosno, naslutila je njegov povratak "kući"...
- Ta posjeta je definitivno utjecala na mene, posebno posjeta Akropoli. Natjeralo me je to da radim na nastavku ove izložbe, pa čak i ponovo da razmišljam o skulpturi- pojašnjava Lukač.
Podsjeća i da je njegova izložba "Mi: karijatide i atlanti" omaž ženi, posebno majkama koje nose najveći teret.