Download-ujte našu aplikaciju

16:13 / 12.10.17

Abdulah Sidran i Ekrem Avdić dogovaraju posljednje detalje sa Razijom Mujanović o njenoj monografiji

Autor: M. Ču.

U jednom sarajevskom ugostiteljskom objektu u danas popodnevnim satima zatekli smo našu najbolju košarkašicu Raziju Mujanović, u razgovoru sa akademikom Abdulahom Sidranom i novinarom Ekremom Avdićem. 

Sastali su se, kako su nam objasnili, da bi dogovorili posljednje detalje u vezi sa monografijom o Raziji, na koju će autorski pečat staviti Avdić. Sidran je zadužen za redakturu, ali, i kako je istakao “angažovat će se i na animaciji privrednih subjekata koji bi našli svoj interes i sponzorirali projekat“.

Curica naglo rasla

Monografija, čiji izlazak u javnost se očekuje krajem godine, u decembru, sadržat će dogogodišnju sportsku biografiju Razije, do sada najuspješniju ličnost u bh. sportu, u kojoj je finale bio nedavni ulazak u Kuću slavnih FIBA.

No zanimljivo je da je ona upravo zahvaljujući autoru monografije, Avdiću, sa nepunih 14 godina došla u tuzlanski klub. Oboje su iz sela Ratkovići u blizini Čelića, njihovi očevi bili su bliski prijatelji. Avdić je čelnicima KK Jedinstvo Aida iz Tuzle još prije 37 godina skrenuo pažnju na “učenicu osnovne škole koja je natprosječno visoka“.

- Znate kako je na selu. Nju su vodili doktoru, jer je curica naglo rasla, i to je kao bio problem. Ja sam rekao, “to nije problem, to je prednost“, i o njoj sam obavijestio prijatelja i velikog trenera Mihajla Mikija Vukovića, pa smo je zajedno doveli u Jedinstvo Aidu. Prije toga trebalo je ubijediti njene roditelje da je puste, jer, patrijarhalna je to sredina. No, ja sam garantovao da će sve biti uredu, pa je ona na polugodištu osmog razreda došla u Tuzlu, a već je u avustu osvojila srebrenu medalju u Helsinkiju, u kadetskoj reprezentaciji Jugoslavije. To je jedna strašna volja i rad. Ostajala je poslije treninga najmanje sat i vježbala. Svakako je najbolja košarkašica na svijetu koja je u Kuću slavnih ušla 13. po redu sa najvećim brojem osvojenih turneja. Osvajačica je zlatne olimpijske medalje 93. za vrijeme rata. Riječ je o ženi koja je imala 27 godina dugu i bogatu sportsku biografiju. Počela je sa četrnaest ipo, a završila u 41 godini- ispričao nam je Avdić.

Razija je četiri puta bila je klupska prvakinja Evrope, igrala je profesionalnu košarku u Americi i Brazilu. Ima zlato sa Mediteranskih igara, te srebrene medalje sa evropskog i svjetskog prvenstva, te sa Olimpijskih igara u Seulu.

Jedva se sjetili da čestitaju

- Svijet je priznaje, a nažalost kod nas u BiH jedva su se sjetili da joj čestitaju i to deset dana poslije ulaska u Kuću slavnih. A pronijela je slavu ove zemlje u cijelom svijetu. Vi ćete prvi objaviti da ona prima od Ministarstva kulture Hrvatske mjesečnu nadoknadu kao vrhunska sportašica 600 eura, jer ona ima hrvatsko državljanstvo. Sa Hrvatskom reprezentacijom je bila prvak. Radi se o veoma obrazovanoj ženi koja govori čita i piše italijanski, španski, govori engleski i portugalski. Ima sjajnu biografiju, ogromno iskustvo. U Savezu je ne žele, jer ga vode propale košarkaške sudije. Ona je njima to rekla- istakao je Avdić.

Avdu Sidrana, kako je istakao, raduje postojanje ljudi poput Razije, te naglasio, da se on osjeća u književnosti kao ona u sportu.

- Država ne mari, apsolutno ne mari, kao da smo neka krpa koja je poslužila nečemu pa su nas bacili da nas progutaju kontejneri. S radošću ću raditi monografiju, jer to radi moj prijatelj sa kojim sam ranije sarađivao. On je urednik mojih izabranih djela- dodao je.

Bolje ne pominjati privatni život

I Razija je obradovana angažmanom njenog dugogodišnjeg prijatelja Avdića, ali je i razočarana odnosom kolega i nadležnih vlasti prema njoj i njenom uspjehu.

- Nije da mi ne volimo svoje, stvar je u tome što su naši ljudi na neki način zavidni na tuđi uspjeh zbog svog neuspjeha. Ja mislim da je tu najveći problem. Mada trebali bi uvijek podržati uspješne ljude prije nego što ih neki vani priznaju. Nažalost kod nas uvijek ide prvo vani, pa ovdje. To je kao kada bi se kuća gradila od krova do temelja. Žalosno ali je to tako. Nadam se da bi se nakon ovoga neke stvari trebale promijeniti- istakla je.

Na naše pitanje koliko će u monografiji biti prisutan i njen privatni život, odgovorila je da “neće previše ulaziti u tu temu, jer, kakav je, bolje je ne pominjati ga“.

- Više će se bazirati na moje početke, uspjehe, porodicu, roditelje, braću, sestre. To će uglavnom biti obuhvaćeno- naglasila je.