Download-ujte našu aplikaciju

22:56 / 18.01.17

Kakva bi samo frankenštajn-država nastala pripajanjem RS-a Srbiji!

Kažu da se Sarajlije namršte kad ih gosti pitaju: “Sa čim je burek?”, piše Safeta Biševac, novinarka lista Danas čiju kolumnu prenosimo u cijelosti:

Najduhovitiji odgovor na potpuno idiotski potez Beograda
Najduhovitiji odgovor na potpuno idiotski potez Beograda

Burek je burek i mora da bude sa mesom, a pite su sa sirom, špinatom, krompirom, jabukama, višnjama... Sirnica je sa sirom. Krompiruša sa krompirom. Zeljanica sa špinatom. Burek sa mesom.

Zato je na društvenim mrežama duhoviti Bosanac inspirisan čuvenim vozom “Kosovo je srpsko”, objavio sliku voza koji iz Sarajeva ide put Zagreba i Beograda uz poruku “Burek je sa mesom”. Vjerovatno je to najduhovitiji odgovor na prilično neobičan i potpuno idiotski potez Beograda.

Da nije riječ o opasnom potezu, zasluživao bi samo šale i sprdnju, poput te bosanske, ali, nažalost direktor Kancelarije Vlade Srbije za KiM Marko Đurić sa saradnicima i novim savjetnikom Mišom Vacićem, potrudio se da se niko ne smije već čudi. Kome je palo na pamet da na Kosovo pošalje voz-manastir? Koji je cilj?

Premijer Aleksandar Vučić “nije bio obaviješten”? Sudeći po reportaži novinara agencije Fonet koji je putovao vozom, zaposleni u Kancelariji su vjerovali da će voz stići do odredišta i novinare koji su tvrdili suprotno optuživali za “defetizam”. Zar politiku Srbije prema Kosovu moraju da vode takvi diletanti?

Kako je Srbija od faktora mira i stabilnosti, došla u situaciju da je na “ratnoj nozi” sa većinom komšija, narodima i narodnostima, bivše Jugoslavije? Zagreb i Beograd redovno razmjenjuju "otrovne strijele" i izjave.

Zvanični Beograd, nasreću, nije direktno umiješan u akciju grupe građana Srbije i Rusije koji su na dan parlamentarnih izbora u Crnoj Gori izgleda planirali nemire i atentat na Mila Đukanovića, ali odnosi sa Podgoricom daleko su od dobrih.

Ionako problematične odnose Beograda i Sarajeva, dodatno je zakomplikovao predsjednik Tomislav Nikolić, kome nije bilo dovoljno da ode u Banja Luku na proslavu neustavnog “dana RS-a”, već je odatle poručio da je “najintimnija i najskrivenija želja” vlasti Srbije da pripoji manji entitet BiH.

Kao "šlag na tortu" došao je voz, dekorisan slikama iz crkava i manastira, koji je trebalo da stigne do Kosovske Mitrovice i pokaže da je Kosovo srpsko. Pošto je stigao do Raške, izgleda da ipak nije.

Ovu epizodu u beskonačnoj balkanskoj sagi možemo da promatramo sa dva aspekta - unutrašnjeg i globalnog. Stižu nam izbori i ništa lakše nego potpirivati nacionalizam.

Komplikovanje odnosa u regiji idealna je prilika da se premijer Vučić kandiduje za predsjednika. Ne bi on, ali stanje je toliko bremenito problemima da samo “jedan čovjek”, Vučić dakako, može da ih riješi. Pogotovo ako ih on i stvara.

U Davosu će da se sretne sa hrvatskim premijerom Andrejom Plenkovićem, a onda u Beogradu sa predsjednikom Vijeća ministara BiH Denisom Zvizdićem. Sad, nam znači, slijedi epizoda pomirenja. Do novog i skorog zaoštravanja.

Na globalnom planu, Srbija vrlo uspješno “namješta” situaciju da ovaj dio Balkana ponovo postane “interesantan” velikim. Mnogi smatraju da je kucnuo čas - Putin je na strani Srba, Trump ulazi u Bijelu kuću. Trump mrzi muslimane, Bošnjaci su muslimani, kao i većina Albanaca, pa će sljedeća američka administracija Srbiji da omogući povratak Kosova i proširenje na BiH.

Gube iz vida činjenicu da su balkanske nesuglasice mnogo starije od aktuelnih svjetskih i da “malima” po tradiciji miješanje “velikih” ne donosi ništa dobro.

Zamislimo ipak “čuda da se dese, Miljacka mostove odnese”, a želje srpskih nacionalista o proširenju Srbije ostvare. Kakva bi to nefunkcionalna, frankeštajn-država bila.

Albanci bi odmah počeli borbu protiv nove srpske “okupacije”, Srbi s obje strane Drine nakon kratke euforije počeli bi da se optužuju: “Banja Luka radi, Beograd se gradi!”, s jedne i “Bosančerosi!”, s druge strane.

Dodik bi lako postao predsjednik takve države i na Trgu Republike pjevao “Ne može nam niko ništa, jači smo od sudbine”.

Ne kaže se za džabe, pazi šta sanjaš. Može da se i ostvari.