Izvadili ste čistu čašu iz kuhinjskog ormarića, nasuli vodu i već pri prvom gutljaju osjetili neugodan miris. Čaša izgleda besprijekorno, nema mrlja niti ostataka hrane, ali nešto očigledno nije kako treba.

Ova pojava nije neobična, posebno kod čaša opranih u mašini za suđe. Razlog često nije prljava čaša, nego kombinacija vlage, ostataka hrane i deterdženta, same mašine ili načina na koji čaše čuvamo.

Ako neugodno mirišu i čaše i drugo posuđe, prvo treba provjeriti mašinu.

U filteru se mogu nakupljati sitni ostaci hrane i masnoće, a vlažna i topla unutrašnjost pogoduje razvoju neugodnih mirisa.

Ako filter dugo nije očišćen, neugodan miris može se osjetiti i na tek opranom posuđu.

Zato filter treba redovno pregledati i čistiti prema uputama proizvođača. Korisno je povremeno očistiti i unutrašnjost mašine, gumene dijelove oko vrata i druge površine na kojima se zadržavaju naslage.

Kada želimo posebno čisto posuđe, lako je pomisliti da će više deterdženta dati bolji rezultat.

Ne mora biti tako.

Ako se sredstvo za pranje ne ispere dobro, ostaci mogu završiti na čašama i utjecati na njihov miris ili čak okus napitka.

Problem može biti izraženiji ako je mašina pretrpana ili voda ne može pravilno doprijeti do svih površina.

Još jedan čest uzrok može biti vlaga.

Ako čaše iz mašine ili s ocjeđivača spremite u zatvoren kuhinjski ormarić prije nego što se potpuno osuše, preostala vlaga može doprinijeti ustajalom mirisu.

Posebno ako ih slažete jednu na drugu ili ih držite u zatvorenom prostoru sa slabom cirkulacijom zraka.

Prije spremanja provjerite jesu li potpuno suhe.

Ponekad operemo čaše, očistimo mašinu i promijenimo deterdžent, a problem ostane.

Tada vrijedi pomirisati sam kuhinjski ormarić.

Vlaga, masnoća od kuhanja i mirisi hrane mogu se s vremenom zadržati u zatvorenim kuhinjskim elementima. Čiste čaše zatim mogu poprimiti miris prostora u kojem stoje.

Izvadite posuđe, prebrišite police i ostavite ormarić otvoren dok se potpuno ne osuši.

Ako čaše perete ručno, izvor neugodnog mirisa može biti mnogo jednostavniji.

Stara spužva za suđe koja dugo ostaje vlažna može sadržavati veliki broj mikroorganizama i neugodne mirise prenijeti na posuđe.

Slično vrijedi za kuhinjsku krpu kojom brišemo čaše. Ako krpa nije potpuno čista i suha, tek oprana čaša može nakon brisanja mirisati gore nego prije.

Spužve i krpe zato treba redovno mijenjati odnosno prati i nakon korištenja ostaviti da se dobro osuše.

Ako na čašama primjećujete bjelkaste ili mutne tragove, uzrok može biti tvrda voda.

Minerali iz vode mogu se taložiti na staklu, zbog čega čaše s vremenom gube sjaj. Same mineralne naslage nisu nužno glavni uzrok neugodnog mirisa, ali mogu biti znak da pranje i ispiranje nisu optimalni.

Ako se problem stalno ponavlja, vrijedi provjeriti postavke mašine i preporuke proizvođača za tvrdoću vode.

Ako niste sigurni odakle dolazi neugodan miris, uzmite čistu čašu, dobro je isperite svježom vodom i ostavite da se potpuno osuši na zraku.

Ako miris nestane, problem je vjerovatno bio povezan s pranjem, deterdžentom ili načinom sušenja.

Ako se ponovo pojavi nakon nekoliko dana provedenih u ormariću, provjerite mjesto na kojem čuvate čaše.

A ako neugodan miris osjetite samo kada u čašu naspete vodu, pomirišite i samu vodu – možda čaša uopće nije krivac.

Dakle, čaša može izgledati potpuno čisto, a ipak neugodno mirisati. Najčešći krivci kriju se tamo gdje ih rijetko tražimo – u filteru mašine, vlažnoj spužvi ili krpi, ostacima deterdženta i zatvorenom kuhinjskom ormariću.