Za mnoge, nema ničeg goreg od preslušavanja snimka vlastitog glasa, bilo da reproducirate sitnu glasovnu poruku, intervju obavljen na diktafon za transkripciju ili čak uhvatite sebe kako se smijete u pozadini prijateljevog videa.

Sigurno ste barem jednom pustili glasovnu poruku ili čuli svoj glas na nekom snimku i pomislili: "Čekaj, zar ja ovako zvučim?"

Glas koji čujemo na snimku često nam djeluje viši, tanji, dublji ili jednostavno potpuno drugačiji od onoga koji čujemo dok govorimo.

I ne, telefon vas ne vara. Razlika postoji zato što svoj glas dok govorimo ne čujemo na isti način kao što ga čuju drugi ljudi

Prema audiologu Ashishu Shahu, postoji valjan razlog zašto naši glasovi zvuče toliko drugačije od onoga na što smo navikli, iako upravo tako zvučimo drugima, piše Mirror.   

- Kada govorimo, zvuk našeg glasa prenosi se do naših ušiju na dva načina. Izvana zračnom provodljivošću i iznutra kroz naše kosti. Koštana provodljivost prenosi niže frekvencije koje zvuk zračnim putem ne prenosi, i to je ono što daje našim glasovima niži ton na koji smo navikli. 

Kada razgovaramo s nekim drugim, on čuje samo naš glas kroz zvuk koji se prenosi zrakom, tako da će nas čuti na višoj frekvenciji, a isto vrijedi i kada slušamo svoje glasove putem snimka. Kada čujemo svoje glasove kroz snimak, nemamo zvuk koji provodi kosti da dodamo niže frekvencije, pa čujemo sebe na način na koji nismo navikli čuti. I to je razlog zašto ljudi kažu da im se ne sviđa zvuk njihova glasa - objasnio je Ashishu.  

Kada pričamo, zvuk našeg glasa do uha ne dolazi samo kroz zrak.

Dio zvuka prolazi i kroz kosti u glavi. Vibracije koje nastaju dok govorimo prenose se kroz naše tijelo do unutrašnjeg uha.

Zbog toga vlastiti glas čujemo drugačije. Obično punije i dublje nego što zvuči ljudima oko nas.

Kada pustimo snimak, tog dodatnog prijenosa kroz tijelo nema. Čujemo samo zvuk koji je zabilježio mikrofon.

Na snimku prvi put čujemo glas na način na koji ga drugi ljudi čuju svakog dana.

Mozak, međutim, nije navikao na tu verziju našeg glasa.

Zbog toga reakcija često bude: "Ne zvučim ja tako!"

Ali upravo je ta snimljena verzija mnogo bliža onome što drugi ljudi čuju kada razgovaraju s nama.

Postoji još jedan razlog zbog kojeg snimak može zvučati drugačije.

- Mikrofon telefona ne bilježi naš glas potpuno isto kao ljudsko uho. Kvalitet mikrofona, udaljenost od uređaja, prostorija i način snimanja mogu promijeniti zvuk. Zato snimak nije savršena kopija našeg glasa uživo - kaže Shahu.

Ipak, najveća razlika nastaje upravo zato što više ne čujemo svoj glas kroz vlastite kosti.

Naš glas je dio načina na koji doživljavamo sami sebe.

Kada čujemo njegovu drugačiju verziju, mozak prepoznaje riječi i zna da smo to mi, ali zvuk ne odgovara onome na šta smo navikli.

Zato se javlja pomalo čudan osjećaj kao da slušamo neku drugu osobu.

Sljedeći put kada čujete svoj glas na snimku i pomislite "Ovo uopće ne zvuči kao ja", znajte da je to potpuno normalno.

Drugima vaš glas vjerovatno sve vrijeme zvuči upravo onako kako vama zvuči na snimku.