"Dok nas smrt ne rastavi" - sve manji broj parova uspijeva da ispuni ovo obećanje. Nažalost veza, nakon određene "prelomne" tačke, neizbježno su osuđene na propast.

Raskid veze ne dolazi preko noći, "ali nije ni proces koji se razvlači deset godina" već se radi o dvije faze - preterminalnoj i terminalnoj fazi.

U takozvanoj preterminalnoj fazi, prvoj fazi zadovoljstvo u vezi opada vrlo blago, tokom više godina.

U drugoj fazi dolazi do "prelomne tačke", nakon koje zadovoljstvo u vezi naglo opada. Ova "završna faza" traje oko jedne do dvije godine.

Kada se ova faza dostigne, kasnije neminovno slijedi raskid.

Taj "prelomni trenutak", nakon kojeg prije ili kasnije neminovno dolazi do raskida, nije podjednako brzo prepoznatljiv za oba partnera.

Dok onaj koji inicira raskid osjeća nezadovoljstvo već duže vrijeme, partner koji biva ostavljen taj prelom obično uočava tek kasnije.

Zašto kod nekih parova dolazi do te "tačke bez povratka", nakon koje je veza osuđena na propast, nije potpuno jasno. Pretpostavlja se da se radi o "spoljnim faktorima stresa".

Pod tim se podrazumijeva stres na poslu ili stres izazvan porodičnim promjenama, kao što je rođenje djeteta.

I ličnost partnera, često u kombinaciji sa stresom, može doprinjeti nastanku te prelomne tačke u vezi.

U mnogim slučajevima tačka bez povratka se može izbjeći jednostavnim sredstvima, poput razgovora sa partnerom.

Problem je u tome što parovi često potraže pomoć tek kada je kritični prelomni trenutak već dostignut. Tada je, međutim, za spas veze često već prekasno.