Sve je išlo u dobrom smjeru. Razgovori su postajali duži i prisniji, poruke češće, pogledi značajniji, a pojavila se i ona teško objašnjiva napetost zbog koje počinjete razmišljati da između vas možda postoji nešto više.

A onda povlačenje.

Osoba koja je tražila vaše društvo odjednom se rjeđe javlja. Razgovori postaju kraći, ponašanje formalnije, a vi ostajete s pitanjem šta se dogodilo.

Prva pomisao često je izgubio ili izgubila je interes.

I to jeste jedna od mogućnosti. Ali nije jedina.

Ljudi se ponekad povuku upravo kada odnos počne postajati ozbiljniji jer tada više nije riječ samo o bezazlenom flertu. Pojavljuju se emocije, očekivanja i rizik da neko bude povrijeđen.

Flert može biti jednostavan dok niko ništa ne očekuje. Možete razgovarati, šaliti se i uživati u pažnji druge osobe bez potrebe da definirate šta se zapravo događa. Ali kada jedna ili obje strane shvate da bi odnos mogao prerasti u nešto više, situacija se mijenja.

Odjednom se pojavljuju pitanja: Sviđam li se i ja njemu ili njoj? Šta ako pogrešno tumačim signale? Šta ako pokušamo pa ne uspije? Šta ako izgubim odnos koji već imamo?

Nekim ljudima upravo ta neizvjesnost postane razlog da naprave korak unazad.

Pokazati nekome da nam je stalo znači izložiti se mogućnosti da osjećaji nisu uzvraćeni.

Zato osoba može biti veoma opuštena dok odnos djeluje prijateljski, ali postati mnogo opreznija kada osjeti da su njene emocije postale vidljive. Povlačenje tada može biti oblik samoodbrane. Ako ne napravim sljedeći korak, ne mogu biti odbijen.

Problem je što druga strana takvo ponašanje lako protumači kao gubitak interesa.

Nije uvijek problem u tome šta druga osoba osjeća. Ponekad nas iznenadi ono što osjećamo mi.

Posebno se to može dogoditi kada se privlačnost razvije prema nekome koga dugo poznajemo ili prema osobi koju iz različitih razloga nismo zamišljali kao potencijalnog partnera.

Odnos koji je do jučer bio jednostavan odjednom dobija potpuno novu dimenziju. Tada se neko može privremeno udaljiti kako bi sam sa sobom razjasnio šta želi.

Način na koji reagujemo na emocionalnu bliskost razlikuje se od osobe do osobe.

Iskustva iz ranijih odnosa mogu utjecati na to koliko se lako otvaramo i koliko nam je ugodno kada osjetimo da nam neko postaje važan.

Neki ljudi žele bliskost, ali kada je zaista dobiju, postanu oprezni. Mogu početi tražiti mane u odnosu, smanjivati kontakt ili uvjeravati sebe da im zapravo nije toliko stalo.

To ne znači da svako povlačenje treba objašnjavati "strahom od bliskosti". Ponekad osoba jednostavno ne želi odnos. Razliku najčešće pokazuje ono što se događa poslije.

Ponekad emocije nisu jedini problem.

Možda su dvije osobe prijatelji i boje se da će pokvariti prijateljstvo. Možda rade zajedno. Možda postoji velika razlika u životnim okolnostima ili neko od njih upravo izlazi iz prethodne veze.

Privlačnost može postojati, a da osoba istovremeno zaključi kako nije pametno djelovati prema njoj.

U takvim situacijama može se dogoditi paradoks - što osjećaji postaju jači, osoba više pokušava uspostaviti distancu.

Ponekad se dvoje ljudi istovremeno štiti od odbijanja.

Jedna osoba odluči malo smanjiti inicijativu kako bi vidjela hoće li se druga javiti. Druga to protumači kao nezainteresiranost i također se povuče.

Nakon nekoliko dana obje strane mogu biti uvjerene da je ona druga izgubila interes.

Niko nije ništa rekao, a odnos se promijenio.

Zato pokušaji "testiranja" druge osobe povlačenjem često stvaraju više zabune nego odgovora.

Ovo je mogućnost koju ne treba romantizirati. Nije svako povlačenje dokaz da se neko "uplašio koliko mu je stalo".

Neko može shvatiti da ne želi vezu, zainteresirati se za drugu osobu ili jednostavno zaključiti da ne vidi budućnost u tom odnosu.

Ako se povlačenje nastavlja, inicijativa potpuno nestane, razgovori postanu hladni i osoba više ne pokušava održavati kontakt, najjednostavnije objašnjenje ponekad je i najtačnije - interes je oslabio.

Mnogo toga može otkriti ponašanje nakon perioda distance.

Osoba koja je zbunjena ili oprezna može se povući, ali će često ponovo pronaći način da uspostavi kontakt. Javit će se zbog sitnice, pokušati započeti razgovor ili ponovo tražiti vaše društvo. Tada se može pojaviti obrazac približavanja i udaljavanja.

Ako se, međutim, ne vraća, ne pokazuje inicijativu i očigledno održava distancu, nema mnogo smisla tražiti skrivene poruke u svakom njenom postupku.

Kada nam je do nekoga stalo, vrlo lako počnemo analizirati svaku sitnicu.

Zašto nije odgovorio kao prije? Zašto me danas nije pogledala? Zašto se jučer šalio, a danas je hladan? Problem je što isto ponašanje može imati deset različitih objašnjenja.

Zato je korisnije posmatrati ponašanje kroz vrijeme nego jedan dan, jednu poruku ili jedan susret.

A kada odnos postane dovoljno važan, najpouzdaniji način da saznamo šta se događa ipak nije analiza znakova - nego otvorena komunikacija.

Jer povlačenje ponekad znači da je neko izgubio interes. Ponekad znači da ne zna šta želi. A ponekad se čovjek udalji upravo zato što je shvatio da mu je postalo važnije nego što je planirao.