Stogodišnjaci su postali najbrže rastuća demografska skupina u svijetu, a njihov se broj udvostručuje svakih 10 godina još od 70-ih godina prošlog stoljeća.

Mnogi su naučnici istraživali faktore koji doprinose dugom i zdravom životu. A takva propitkivanja nisu nova, naprotiv, još su Platon i Aristotel prije više od 2.300 godina pisali o procesu starenja.

U studiji objavljenoj u časopisu GeroScience naučnici su došli korak bliže shvaćanju tih procesa otkrivši zajedničke biomarkere, uključujući razine holesterola i glukoze kod osoba koje požive nakon 90. godine života.

To je jedna od najvećih studija koja se bavila tim područjem interesa, odnosno usporedbom biomarkerskih profila koji su mjereni tijekom života kod osoba koje su doživjele stotu te kod njihovih vršnjaka koji su bili kraćeg životnog vijeka.

Podaci su prikupljeni od 44.000 Šveđana čije je zdravstveno stanje praćeno tokom perioda od njihove 64. do 99. godine života. Ti su ispitanici praćeni u Švedskom registru podataka tijekom 35 godina, a njih 2,7 posto (1.224) je doživjelo 100 godina.

Od tih stogodišnjaka čak 85 posto bile su žene. U studiji se pratilo 12 biomarkera povezanih s upalom, metabolizmom, funkcijom jetre i bubrega, anemijom i potencijalnom pothranjenošću, a svi su ti biomarkeri povezani s upalom.

Praćeni su i biomarkeri povezani s metaboličkim statusom, uključujući ukupni kolesterol i glukozu te oni povezani s funkcijom jetre, poput alanin aminotransferaze (Alat), aspartat aminotransferaze (Asat), albumin, gama-glutamil transferaze (GGT), alkalne fosfataze (Alp) i laktat dehidrogenaze (LD). Promatran je i kreatinin, koji je povezan s radom bubrega, željezo i ukupni kapacitet vezanja željeza (TIBC) koji je povezan s anemijom te albumin, biomarker povezan s prehranom.

Studija je pokazala da su niže vrijednosti glukoze, kreatinina i mokraćne kiseline - otpada koji nastaje u tijelu uslijed probave određene hrane, povezane s osobama koje su uspjele doživjeti svoj 100 rođendan. Takvo otkriće sugerišepotencijalnu povezanost između metaboličkog zdravlja, prehrane i iznimne dugovječnosti.

Iako se za većinu biomarkera srednje vrijednosti nisu značajno razlikovale između stogodišnjaka i onih mlađih, stogodišnjaci su rijetko pokazivali ekstremno visoke ili niske vrijednosti. 

- Otkrili smo da svi posmatrani biomarkeri, osim dva (Alat i albumin), pokazuju povezanost s vjerojatnošću da se doživi stota i tako je bilo i nakon što smo u obzir uzeli dob, spol i teret bolesti. Ljudi s najnižim nivoima ukupnog holesterola i željeza imali su manje šanse da dožive sto godina od onih s višim nivoima. Ljudi s višim nivoima glukoze, kreatinina, mokraćne kiseline i markera za funkciju jetre imali su manje šanse da dožive stoti rođendan - kažu naučnici.

Što se tiče faktora povezanih s načinom života, studija nije uspjela doći ni do kakvih pouzdanih zaključaka, no autori smatraju da je razumno zaključiti da faktori poput prehrane i unosa alkohola imaju važnu ulogu u dugovječnosti.

Činjenica da razlike u biomarkerima mogu biti uočene i praćene godinama prije smrti sugerira da geni i način života imaju važnu ulogu u dugovječnosti, a naučnici poručuju da bi, želimo li povećati vjerojatnost da doživimo sto godina, trebali na vrijeme početi pratiti vrijednosti bubrega i jetre, kao i glukoze i mokraćne kiseline, piše Gloria.hr