Godine 1976. šezdesetogodišnjem muškarcu, koji je veći dio života proveo u Sjedinjenim Američkim Državama (SAD), dijagnosticiran je terminalni rak pluća.
Ljekari su rekli da mu preostaje tek nekoliko mjeseci života.
Vratio se u rodni grčki otok Ikariju, gdje ljudi žive duže nego bilo gdje u Evropi, očekujući da će tamo provesti svoje posljednje dane.
Umjesto toga, živio je još više od četiri desetljeća i postao jedan od najpoznatijih primjera dugovječnosti po kojoj je ovaj otok poznat, piše
Greekreporter.Poteškoće s disanjem
Stamatis Moraitis rođen je u Ikariji, a kao mladić preselio se u Sjedinjene Američke Države u potrazi za boljim životom.
Tamo je upoznao Grkinju Elpiniki, kojom se oženio te s njom dobio troje djece. Tokom Drugog svjetskog rata služio je i u američkoj vojsci.
Godine 1976. počeo je osjećati poteškoće s disanjem te je zbog sumnje na srčane tegobe potražio ljekarsku pomoć.
Iako je srce bilo potpuno zdravo, pretrage su otkrile mnogo ozbiljniji problem - terminalni rak pluća.
Nekoliko ljekara potvrdilo je istu dijagnozu i procijenilo da mu je ostalo tek nekoliko mjeseci života.
Moraitis je tada morao donijeti tešku odluku: ostati u SAD-u i podvrgnuti se agresivnoj kemoterapiji u blizini svoje djece ili se vratiti u rodnu Ikariju i posljednje mjesece života provesti u miru.
Odabrao je povratak u Grčku, želeći biti pokopan u porodičnoj grobnici, a ujedno je svojoj porodici uštedio troškove skupe sahrane u Americi.
Nakon dugog putovanja preko Atlantika, Moraitis se vratio u Ikariju, jednu od najpoznatijih svjetskih "plavih zona" - područja čiji stanovnici žive neuobičajeno dugo.
U početku je bio uglavnom prikovan za krevet.
Kada su njegovi prijatelji iz djetinjstva saznali da se vratio, gotovo svakodnevno su ga posjećivali. Satima su razgovarali uz čašu domaćeg vina, a Moraitis je ubrzo osjetio da je donio pravu odluku.
Šest mjeseci kasnije dogodilo se nešto potpuno neočekivano. Umjesto pogoršanja zdravstvenog stanja, počeo se osjećati sve bolje.
Ustao je iz kreveta, ponovo obrađivao vrt, svakodnevno šetao selom te odlazio u lokalni kafić gdje je s prijateljima igrao tavla.
Mjeseci su se pretvorili u godine, a rak je, činilo se, nestao. Njegov vrt je napredovao, a sagradio je i dvije dodatne sobe kako bi ga djeca i unuci iz Amerike mogli posjećivati.
Uživao je u lokalnoj hrani, domaćem vinu i jednostavnom načinu života.
Grčki otok Ikarija jedna je od najpoznatijih svjetskih "plavih zona", mjesta na kojima ljudi žive znatno duže od prosjeka.
Način života
Mnogi stanovnici dožive 100 ili više godina, pritom zadržavajući dobro zdravlje i aktivan način života.
Ikarija se često naziva i "otokom na kojem ljudi zaboravljaju umrijeti".
Stanovnici Ikarije u prosjeku žive skoro deset godina duže od stanovnika većeg dijela zapadne Evrope, a Moraitis je postao jedan od najpoznatijih simbola tog fenomena.
Njegov oporavak mnogi su opisivali kao medicinsko čudo, dok su drugi vjerovali da je rezultat načina života na otoku - čistog zraka, mediteranske prehrane, svakodnevnog kretanja i života s manje stresa.
Moraitis je tvrdio da svoju dugovječnost duguje prirodnoj prehrani, ljekovitom bilju, domaćem vinu, svakodnevnom radu na otvorenom i mirnom životu.
Njegove životne navike u velikoj su mjeri u skladu sa naučnim istraživanjima.
Studije objavljene u američkoj Nacionalnoj medicinskoj biblioteci pokazuju da životni stil ima znatno veći utjecaj na očekivani životni vijek od genetike, koja prema procjenama učestvuje sa blizu 20 posto.
Stanovnici "plavih zona", među kojima je i Ikarija, ne samo da žive duže nego i rjeđe obolijevaju od hroničnih bolesti.
Stručnjaci za prehranu također ističu da se tradicionalna mediteranska prehrana u velikoj mjeri podudara s preporukama ljekara.
Stamatis Moraitis preminuo je 2. februara 2013. godine te je četiri dana kasnije pokopan u porodičnoj grobnici u Ikariji.
Prema službenim podacima imao je 98 godina, iako je sam tvrdio da ima 102 jer nije bio siguran u tačan datum svog rođenja.
Najnovije
Najčitanije
Na vrh
Početna