Možda se i vama ponekad dogodi ovo: Odlazite u krevet s nekom jutarnjom obavezom na umu, a sljedećeg se jutra probudite sami i otkrijete da ste prestigli budilnik nekoliko minuta.

Što se ovdje događa? Je li to čista sreća? Ili možda posjedujete neku neobičnu sposobnost da se probudite tačno na vrijeme bez pomoći? Ispostavilo se da su mnogi ljudi tokom godina dolazili dr. Robertu Stickgoldu pitajući se o ovom fenomenu.

- Ovo je jedno od onih pitanja u proučavanju spavanja za koje se čini da se svi na slažu da ono što je očito istina ne može biti istina - kaže Stickgold, koji je kognitivni neuronaučnik na Harvard Medical School i Beth Israel Deaconess Medical Center.

Stickgold se čak sjeća da je to iznio svom mentoru kad je tek počinjao s tim poljem - samo da bi ga dočekao sumnjičav pogled i objašnjenje koje je bilo daleko od zadovoljavajućeg.

- Mogu vas uvjeriti da svi mi istraživači spavanja kažemo "bezveze, to je nemoguće" - kaže on. Pa ipak, Stickgold i dalje vjeruje da postoji nešto u tome.

- Ovu vrstu preciznog buđenja prijavljuju stotine i hiljade ljudi - kaže, uključujući i sebe.

- Mogu se probuditi u 7:59 i isključiti budilnik prije nego što se moja žena probudi - kaže.

Barem ponekad.

Naravno, dobro je poznato da ljudi imaju elegantan i zamršen sistem stav unutrašnjih procesa. Donekle oblikovani našom izloženošću sunčevoj svjetlosti, kofeinu, obrocima, tjelovježbom i drugim faktorima, ovi procesi regulišu naše cirkadijalne ritmove tokom otprilike 24-satnog ciklusa dana i noći, a to utječe na to kada idemo u krevet i kada se budimo.

- Ako spavate dovoljno i vaš životni stil je usklađen s vašim cirkadijalnim ritmovima, obično biste se trebali probuditi otprilike u isto vrijeme svako jutro, prilagođavajući se godišnjim dobima - kaže Philip Gehrman, naučnik za spavanje sa Univerzitet u Pennsylvaniji.

- Slušam o ovome sve vrijeme - kaže Phil i dodaje:

- Mislim da tome pridonosi ta tjeskoba zbog kašnjenja - kaže.

 Neki su naučnici istraživali ovu enigmu tokom godina s konačnim mješovitim rezultatima.

- Naprimjer, jedna malena studija s 15 osoba iz 1979. otkrila je da su se tokom dvije noći ispitanici u više od polovine slučajeva uspjeli probuditi unutar 20 minuta od cilja. Dvoje ispitanika koji su bili najbolji zatim su praćeni još sedmicu, ali njihova je tačnost brzo pala.

Još jedan mali eksperiment omogućio je sudionicima da odaberu kada će ustati i zaključili su da je otprilike polovica spontanih buđenja bila unutar sedam minuta od izbora koji su zapisali prije spavanja.

Drugi su istraživači zauzeli subjektivnije pristupe, tražeći od ljudi da prijave imaju li sposobnost probuditi se u određeno vrijeme. U jednoj takvoj studiji, više od polovice ispitanika reklo je da to mogu. Doista, Stickgold kaže da je moguće da "poput mnogih stvari za koje mislimo da radimo sve vrijeme, to radimo samo s vremena na vrijeme."

U kasnim 90-ima grupa istraživača u Njemačkoj željela je otkriti kako je očekivanje buđenja utjecalo na ono što je poznato kao HPA os - složen sistem u tijelu koji se bavi našom reakcijom na stres i uključuje hipotalamus, hipofizu i nadbubrežne žlijezde.

Jan Born, jedan od autora studije, kaže da su znali da nivoi hormona koji se nalazi u hipofizi, zvanog ACTH, počinju rasti prije vremena kada se obično probudite, što zauzvrat signalizira nadbubrežnim žlijezdama da otpuštaju kortizol, takozvani "hormon stresa" koji vam pomaže razbuditi se, između ostalog.

- U tom kontekstu, odlučili smo to isprobati i ispalo je zapravo kao hipoteza - kaže Born, koji je sada profesor bihevioralne neuronuke na Univerzitetu u Tubingenu u Njemačkoj.

Born i njegov tim pronašli su 15 ljudi koji bi se inače budili otprilike u 7 ili 7:30 ujutro, stavili ih u laboratorij za spavanje i uzimali uzorke krvi tokom tri noći. Ispitanici su podijeljeni u tri različite skupine: peterici njih je rečeno da će morati ustati u 6 ujutro; drugima je dodijeljeno 9 ujutro; trećoj grupi je određeno vrijeme buđenja u 9 ujutro, ali su onda neočekivano probuđeni u 6 ujutro.

Born kaže da se jasna razlika pojavila kako se približavalo vrijeme njihovog buđenja.

Ispitanici koji su očekivali buđenje u 6 ujutro imali su značajan porast koncentracije ACTH, počevši otprilike u 5 ujutro. Bilo je kao da su njihova tijela znala da moraju ranije ustati, kaže Born, prenosi Jutarnji.hr