Osnovan krajem augusta 1993. godine, kroz tri decenije je iznjedrio generacije mladih, od kojih su se mnogi profesionalno orijentisali prema umjetnosti tonova. Dakle, osim muzičkog, ovaj hor je ostavio veliki trag u pedagoškom, kulturnom i obrazovnom segmentu ljudskog djelovanja.
Prvi koncert Princess krofne su održale u Domu kulture "Logavina" 1993. godine, a na prvom festivalu su učestvovale 1996. godine u Ankari.
Zlatko Bostandžić, generalni sekretar Udruženja građana Princess krofne, kako je hor službeno registrovan, u razgovoru za Faktor prisjetio se početaka njegovog djelovanja, ali i sumirao rad hora kroz godine.
- Počeli smo u ulici Romanijskoj, današnjoj Edhema Mulabdića u Starom gradu. Gledajući tu djecu tada, kako pomalo unezvijereno hodaju po ulicama, između granata i svega što se dešavalo, prvo mi je palo na pamet da napravimo neki festival haustora. Napravio sam neki poziv da skupimo djecu iz mahale. Sedam dana nakon tog festivala napravio sam audiciju u Domu kulture "Logavina", sjećam se tu su iz mjesne zajednice napravili da se dijeli humanitarna pomoć i bilo je struje. Na moje iznenađenje, na audiciju je došlo preko 200 djece. Inicijativa je bila moja, a onda mi se pridružio brat Senad – govori na početku razgovora Zlatko Bostandžić.
Prva kaseta dječijeg hora
Radili su, nastavlja, sa tom djecom i vrlo brzo, nakon mjesec su napravili prvi koncert u Logavinoj. Snašli su se, dodaje, i za struju i razglas.
- Baš danas kod te djece, koja su danas odrasli ljudi i imaju svoje porodice, pokušavam da nađem i videozapis jer je jedan od roditelja sve snimio. Sada je u tom prostoru, koja je to koincidencija, Muzej ratnog djetinjstva. Ja i brat smo, u pauzi kada nismo bili na liniji, radili probe. Djeca su nam dolazila. Sada kada to malo analiziram, to je bila i meni terapija, a, vjerujem, i toj djeci koja su u to vrijeme dolazila gore. Čak smo išli na Hayat, RSG koji je tada počinjao sa radom, i još neke televizije i imali smo nastupe i snimanja. Prvi koncert u Kamernom teatru smo napravili u februaru ili martu 1994. godine, a radili smo uporedo brat i ja i Senad Bečić koji sada pjeva u horu opere Narodnog pozorišta. Napravili smo grupu Saraj, pa smo uporedo jednom mjesečno radili i predstavu latinoameričke muzike, to su nam dozvoljavali ljudi iz Kamernog teatra. Njih dvojica su svirala, ja sam pjevao. Sjećam se da su programi bili izuzetno posjećeni – nastavlja osnivač i umjetnički rukovodioc Princess krofni.
Hor je uz pomoć donatora i sponzora, a prije svega prijatelja djece, do sada izdao trinaest muzičkih projekata, a u zimu 1995. godine su snimili svoju prvu audiokasetu "Moja je sreća u očima cvijeća".
- Tada smo napravili zaista lijepu promociju u Kamernom teatru, koji je jednim prelijepim gestom prekinuo Jovo Divjak, koji je sa linije došao na koncert. Naše prijateljstvo od tada datira i trajalo je sve do njegovog odlaska. Sjećam se, donio je jednu tortu i to je bio jedan vrlo lijep i emotivan momenat – kaže Bostandžić.
Princess krofne su jedini hor u Bosni i Hercegovini koji u kontinuitetu radi trideset godina. Od njegovog postojanja kroz hor je prošlo preko 6.500 djece, a u njemu danas aktivno djeluje 40 djevojčica i dječaka, u dvije grupe uzrasta od 4-7 i od 7-15 godina.
- Prije nas su bili Palčići, ali su oni prestali sa radom. Sa mirom su počeli i bolji dani za Princess krofne, već 1996. godine prvi festival u Turskoj, a potom u Šibeniku, zatim 1998. i 2001. audio i videokasete "Kad se ljubav desi" i "U srce sam te zaključao", mnogobrojni festivali, humanitarne akcije, nastupi i koncerti. Tu su i međunarodni festivali od Rima, Rotterdama, Stuttgarta, do Francuske, Albanije... – s ponosom ističe umjetnički rukovodilac Princess krofni.
Zlatko Bostandžić i Ilma Karahmet
U poslijeratnim godinama djelovanja hora iz njega su izašla i neka danas poznata imena bosanskohercegovačke muzičke scene.
- Bila je Emina Tufo, Ilma Karahmet, Ajša Kapetanović, koja danas radi drugu vrstu muzike. U Princess krofnama mi radimo dječije pjesme prepoznatljivih regionalnih i autora iz cijelog svijeta, te pop rock muziku. U jednom periodu, nekih desetak godina, sa upravom Grada Sarajeva smo radili pop rock festival za učenike osnovnih škola. Bio je vrlo uspješan i djeca su ga voljela. Radili smo ga upravo za 6. april, Dan grada Sarajeva. Tu su i brojne manifestacije sa Kantonom Sarajevo koje smo uspjeli realizirati uz finansijsku pomoć nakon rata. Među posljednjim akcijama koje smo radili je i "Banka koštane srži", gdje su Princess krofne ambasadori projekta – kaže Bostandžić.
Osvrnuo se i na ostale projekte u koje je hor uključen posljednjih godina.
- Ono što smo uradili 2019. godine, što je i na mene privatno ostavilo vrlo lijep utisak, a bila je moja želja da uradimo, jest jedan inkluzivni CD "Sve naše ljubavi" sa udruženjem djece sa poteškoćama u razvoju. Radeći na pripremi tog CD-a sa ljudima koji rade sa djecom sa poteškoćama u razvoju, njihovi inputi i savjeti su bili da je muzika toj dječici, koja su, nažalost, to što jesu, najprihvatljivija i najbrže dopire do njih. Te iste godine smo krenuli i sa Međunarodnim festivalom dječije autorske pjesme "Djeca su vojska najjača", gdje smo imali veliku pomoć čovjeka koji posljednjih godina radi sa mnom Bojana Zeca Filipovića, a koji je dosta pomogao da se taj festival realizuje. Imali smo i pomoć UNESCO- a. S obzirom na pademiju zadnji put smo ga radili online, ali to nije ono što djeca vole. I ove godine planiramo da ga radimo, ali i da sve pjesme sa CD-a pretočimo u video spotove – najavljuje na kraju razgovora osnivač hora Princess krofne.