Zlatan Fazlić Fazla, rođen 6. marta 1959. godine u Sarajevu, jedan je od onih autora čije se ime ne veže samo za muziku, već i za duh grada iz kojeg je potekao. Kao osnivač grupe Papiga ostavio je prvi trag na domaćoj muzičkoj sceni, a nakon raspada benda nastavio je graditi impresivnu karijeru tekstopisca i kantautora.

Njegove pjesme izvodili su brojni regionalni velikani, među kojima su Crvena jabuka, Kemal Monteno, Davorin Popović, Halid Bešlić, Hanka Paldum, Severina i mnogi drugi.

Posebno mjesto u Fazlinom opusu zauzimaju ratne godine, kada su nastale pjesme poput "Sarajevo će biti, sve drugo će proći" u saradnji s Đorđem Balaševićem, te "Pismo prijatelju" koje je otpjevao Kemal Monteno.  

"Sarajevo će biti, sve drugo će proći" je pjesma posvećena Sarajevu. Muziku je napisao nekadašnji gitarist i kompozitor Crvene jabuke Zlatko Arslanagić, dok je aranžman uradio Ranko Rihtman. Strofe je napisao Đorđe Balašević, a refren Zlatan Fazlić Fazla.  

On je tokom opsade Sarajeva napisao tekst za pjesmu "Pismo prijatelju", koju je otpjevao Kemal Monteno, a spot je snimljen pred sarajevskim FIS-om.

Pjesma je ubrzo postala neslužbena himna ranjenog grada, a kako to obično biva, raja joj je dala sasvim drugo ime i danas je poznata kao "Da ti roknu samo dvije".

Kao samostalni autor Fazla se publici predstavio albumima "Jalija" i "Anđeli", a njegove pjesme doživjele su i međunarodne obrade, naročito u Finskoj. Posebno mjesto u srcima publike zauzele su pjesme "Ode Mujo u mornare", "Baščaršijska", "Pleši"...

Autor je i muzike za filmove, serije i pozorišne predstave, dok je pjesmom "Stari" trajno obilježio sjećanje na Stari most u Mostaru. Za film "Mliječni put" je radio istoimenu pjesmu.

Nedavno je Fazla radio i na prvom originalnom bosanskohercegovačkom mjuziklu "Sarajevo, moje drago", projektu koji slavi muzičku i emotivnu historiju grada. 

Fazla potpisuje libreto i 20 novih muzičkih kompozicija, a mjuzikl je izveden u Narodnom pozorištu Sarajevo uz pratnju Sarajevske filharmonije kojom je dirigovao maestro Ranko Rihtman, u režiji Dine Mustafića.  

Danas živi povučenije, daleko od gradske vreve, na Kromolju, gdje, kako često ističe, pronalazi svoj mir. Ima veliku baštu i uzgaja voće i povrće.