Bosanskohercegovački kantautor Zlatan Fazlić Fazla pokazao je kako su mu rodile trešnje na imanju iznad Sarajeva, pa se prisjetio đačkih dana kada je sa učiteljicom i drugovima iz razreda autobusom putovao na "Trešnjevu nedjelju" u Počitelj.

- Topli dani ranog maja, nas stotine malenih, razdraganih učiteljice trpaju u autobuse, a onda, pravac jug, u Počitelj, na "Trešnjevu nedjelju". Eto, toga se prvo sjetim kad krene sezona trešanja. A kad stignemo dole, ljubazni domaćini iznose stolove pretrpane trešnjama nanizanim na grane, u grozdove, i mi jedemo i smijemo se i opet jedemo, i tako cijeli dan uživamo, a onda popodne opet u autobuse, pa nazad kući, uz pjesmu i galamu. Koju godinu kasnije, u dane kasnog maja, nas desetak tinejdžera rano ujutro penje se na ogromnu, staru trešnju na raskršću Skerlićeve i Sutjeske da tu provedemo dan. Jedemo sočne, slatke trešnje satima, dangubimo uz smijeh i zafrkanciju, dobacujemo vrijednoj domaćici s drugog sprata susjedne zgrade u čije lonce i tanjire gledamo kroz prozore, viseći na teškim granama koje se prolamaju od zrelih plodova - prisjeća se Fazla.

Stajala je stara trešnja na tom uglu decenijama, preživjela rat i godine poraća, a nedavno kada je, dodaje Fazla prošao pored raskršća, vidio je da je više nema.

- Puno, puno godina kasnije, posadit ću i sam nekoliko trešanja. Čekajući na prvi rod desetak godina, jer tako to kod trešanja ide, dočekao sam da rađaju sepetima. Ne znam postoji li još počiteljska "Trešnjeva nedjelja", ali evo, na skoro 800 metara nadmorske visine, posljednjih dana maja, krenula je moja, sarajevska - napisao je Fazla.