Prije 46 godina na Tjentištu na snimanju filma "Sutjeska", Pavle Milanović imao je poseban zadatak. Najbolji konobar bivše Jugoslavije brinuo je o supruzi Richarda Burtona Elizabeth Taylor.

Prošlo je od tada blizu pet decenija, ali penzionirani konobar Pavle Milanović sa Tjentišta još pamti ljepotu slavne glumice Elizabeth Taylor. Tokom snimanja filma "Sutjeska" na Tjentištu bio je lični konobar filmske dive. Zadatak zbog kojeg je većina kolega bila ljubomorna povjeren mu je jer je na takmičenju u slovenskom Portorožu, godinu ranije, proglašen za najboljeg konobara Jugoslavije. Elizabeth nije učestvovala u snimanju, ali je pratila supruga Richarda Burtona, britanskog glumca koji je u filmu igrao Maršala Tita. Pristup vili u kojoj je boravila sa svojih jedanaestero usvojene djece imao je samo Pavle.

- Nikad niko, samo ja i Margeta, glavna sobarica vile. Samo ja i ona. Pratnja garde Titove i milicije, to nisi mogao prići na kilometar nigdje blizu vile - prisjeća se Pavle za Radio Slobodna Evropa.

Služio je Pavle i brojne državne funkcionere, skoro sve osim Tita koji je imao svoje konobare i kuhare. Tokom posjeta Hamdije Pozderca i Branka Mikulića, istaknutih političara toga doba, bio je upravnik bara u NP i sjeća se da je napamet znao napraviti čak 60 koktela. Ipak, četrdesetak dana sa Elizabethom možda je i najdraži dio njegove karijere u ugostiteljstvu.

- Ali ljepote njezine kugla zemaljska nije imala. Oči u boji, eto ti kažem - navodi.

Njegovu fasciniranost ljepotom slavne glumice supruga Ilinka ne dijeli.

- Hiljada ih je bila, samo što je ona istaknuta - govori.

Dok je tada Tjentište, poput košnice vrvilo od partizana i četnika, Pavle je na prevaru jedanput na Zelengori ušetao u film.

- Snimao se, ja nisam znao da se snimao gore, kad gore izlazimo iz kola sve ljudi po stjenama oko ceste sa mašinkama na prsima. Živi ljudi, a sve gumeni da ti se digne svaka dlaka na glavi - prisjetio se.

Zakoračio je u devetu deceniju života i iza sebe ima dva moždana udara, ali rastanka sa Elizabethom Pavle se sjeća i danas.

- Ona se sa mnom zagrli, poljubi, ko rođeni brat ili sin, sa mnom i ostavi mi kovertu u sako. Ja odem do toaleta i pogledam, koverta puna dolara - priča.

Od bakšiša iz koverte započeo je gradnju vikendice na selu. Ni danas je nije završio, jer rat je prekinuo sve planove, ali i jednu sretnu epohu u njegovom životu.

- To su sretna vremena bila. Pa ne mogu sretnija biti na svijetu, živjelo se bolje, ljepše i slobodnije, niko nije pitao ko je šta. Dabogda, da ikad bude tako, a ja se nadam, neću ja doživjeti, a moj sin možda hoće - kazao je Milanović.