Žvakanje, pričanje i druge aktivnosti koje uključuju pomicanje vilice pomažu u prirodnom procesu izvlačenje voska iz unutrašnjosti uha na njegovu površinu.
Kad pokušavamo štapićem za uši doprijeti do voska u unutrašnjosti uha, zapravo ga potiskujemo u dubinu uha, iz kojeg ga tijelo ne može samostalno izvući. Štapićem izvučemo tek manji dio voska, dok ostatak može napraviti čep i izazvati vrtoglavice, zujanje u ušima i začepljenje ušiju.
Vosak je svojevrstan lubrikant za ušnu kanal. Njegova uloga je da štiti unutrašnjost uha od prodora prašine i bakterija te štiti osjetljivu kožu.
Prečesto korištenje štapića za uši može dovesti do problema “suhih ušiju” - efekta zbog kojeg unutrašnjost uha gubi prirodnu zaštitu (za koju je zadužen vosak) koji je popraćen svrbežom i iritacijom kože.
Štapić za uši je tvrd i tanak. Ako ga koristite kako bi uklonili vosak iz unutrašnjosti uha, kao takav postaje potencijalna opasnost za vaš sluh.
Neoprezno guranje štapića u uši poput guranja štapića preduboko ili hodanja i čišćenja ušiju može dovesti do oštećenja bubnjića unutar uha i zazvati nelagodu i bolove, a ponekad u oštećenje sluha.
Ako se kositi pravilno, štapić za uši može biti koristan. Pravilo glasi - štapić koristite isključivo na vanjskom djelu uha. Glavica omotana vatom nikada ne smije ući u uho, već njome možemo 'očistiti samo ušku.
Želite li ipak biti sigurni da uši čistite pravilno te na najsigurniji mogući način, nakon tuširanja, na kažiprst stavite ručnik te njime prebrišite ušku