Popularni muzičar i interpretator sevdaha Božo Vrećo predstavio je spot za pjesmu "Krila" s albuma "Melek". Spot je sniman u ambijentu, u kakvom do sada Vreću nismo viđali, a posebno što je za ovu priliku obukao rudarski kombinezon i gumene čizme i spustio se u jamu.

-Pjesmu "Krila" sam napisao u teškom emotivnom trenutku i došla je kao spas od tugovanja i žaljenja za osobom koja to ne zaslužuje. Tog trenutka kad sam je otpjevao znao sam da će isto tako utjecati na sve koji se pronađu u njezinim riječima, koji su voljeli i preboljeli. Ona liječi, bijeg je to od tame, od ljudi koji nas lažu i obmanjuju, ljudi koji nas nedovoljno vole i sama spoznaja da ljubav u nama je ona koja nas čini jakima, volite vi jer vaša ljubav je bitna, ne ona koju očekujete da ćete dobiti, neka ljubav u vama bude vodilja i ono što vas čini posebnim, sretnim ma što da se desi, ma ko da vas rani, budite ljubav! -kaže Vrećo. 

Spot je sniman na dvije lokacije rudnika uglja Kakanj u Kaknju, i Vrećo se zahvalio svima koji su na dan snimanja pomogli.

-Bili su toliko predusretljivi i ljubazni prema meni i ekipi da se od sveg srca zahvaljujem na ljubavi i pažnji koju su iskazali na dan snimanja. Zahvalnost gospodinu Zekiću, Hrustiću,Suljiću i Aliefendiću i svakako svim rudarima koji su učestvovali i pomogli u snimanju scena. Snimalo se na površinskom kopu Vrtlište i dubinskom kopu Haljinići i moram priznati da sam silazak u jamu je za mene bio posebno iskustvo, tama je to svih tama i prostor skoro gluh bez ijednog zvuka, hladnoća i vi sami sa svojim mislima unutra, osvjetljenog puta lampom na šljemu, u rudarskim čizmama tri broja većim, rudarskom kombinezonu koji su nosili nebrojeno puno puta različiti rudari i u kojima je od svakog od njih ponešto tuge i misli ostalo.

Najteži posao ikada ,među rudarima sam vidio i mlađe od mene sa svega 20-tak godina i one već u poznim godinama i sve me to zapitalo oko puno toga, spona između snimanja u rudniku Kakanj i moje pjesme "Krila" je u toj spoznaji da na koncu ostajemo samo suočeni sa sobom i svojim mislima, životom i odlukama, ma kakva tama da je oko nas, ma kako hladno od ljudi zna biti oko nas, mi smo taj tračak svjetlosti koji iz nas sija kroz pukotine i obasjava taj kilometarski put iz jame ka dnevnom svjetlu.

Dok smo čekali da sve bude spremno za snimanje, jedan rudar je izlazio iz jame i vidjelo se samo to treperavo svjetlo kao neka iskričava zvijezda koja će svakog časa da zgasne i začula se pjesma, ta pjesma rudara u takvim trenucima, sa takvim životom koji žive i sa takvom nadnaravnom hrabrošću sa kojom odlaze u tu tminu meni je bila vodilja, zato ovo i jeste oda njima, rudarima, zato ja i jesam bio na dan jedan od njih, bez cipela s potpeticama u rudarskim čizmama, bez skupocjenog odijela u trošnom rudarskom kombinezonu, bez šešira sa rudarskim šljemom i ponosan sam zbog toga, od običnog grafita do dijamanta veliki je put, i samo hrabri koračaju njime, to je i moja priča, a sada je predajem vama...-poručuje Vrećo.