Poznati glumac Ermin Bravo igra u novoj predstavi "Malograđanska svadba" Kamernog teatra 55 čija premijera je zakazana za večeras s početkom u 20 sati.

Predstava je rađena prema tekstu Bertolta Brechta u režiji čuvenog reditelja Paola Magellija. "Malograđanska svadba" zapravo je priča o (svima) nama, o svijetu u kojеm su malograđanski duh i mеntalitеt postali pojava koja sе njеgujе, pa samim tim i svе višе rastе, iako rеzultati tog bujanja malograđanštinе mogu biti opasni, čak pogubni.

- Ne mogu da se sjetim. Nije tako davno. Zadnju premijeru sam imao u SARTR-u u kojoj igram i koju sam režirao "Up and Down". Zapravo me je bilo dosta, igrao sam "Otela", "Ivanova" baš sa Paolom Magellijem prošle godine u Narodnom pozorištu. A činjenica je da nisam dugo u Kamernom igrao, ne mogu da se sjetim, ali sigurno nekih sedam-osam godina najmanje. Ovdje sam počeo svoju karijeru.

- Jeste, sada se vraćamo na "Helverovu noć". Tako da mi je drago da su vrata Kamernog ponovo otvorena, obožavam ovaj teatar.

- (Smijeh) Drago mi je to čuti.

- Ima nas puno takvih. To je otac koji je fasciniran i brani tradiciju, prošlost, religiju, a u isto vrijeme i smrt, raspad, gnoj. Fasciniran je s tim stvarima. To zajedno ide jedno s drugim. I zapravo želi da sve bude pozitivno i da se priča samo o površnim stvarima, da se ne bi zašlo u suštinu i da se ne bi suočilo sa pravim problemima. Puno nas to radi sa alibijem da ne znamo šta bi mogli promijeniti, sa naravno na nekom višem društvenom nivou visoke politike.

Volimo o tome da pričamo, od genocida u Gazi do rata u Ukrajini, ne znamo šta da uradimo sa tim, ali zapravo se ne suočavamo sa tim malim sitnim nasiljima i fašizmima u kojim učestvujemo i koje vidimo svaki dan na ulici, okrenemo od njih glavu, koje i sami radimo našim porodicama, brakovima.

Ovdje se zapravo radi o malom ismijavanju i dovođenju u pitanje vrijednosti braka i svih ljubavnih veza. Ovaj tekst je toga pun. Zapravo to su male stvari kada jedni drugima upadamo u riječ, kada jedni druge ne slušamo, kada vlastitim svađama otmemo tuđe vjenčanje, kada vidimo bukvalno nasilje i samo čekamo da prođe da bi zdravicom to riješili, pobrisali i nastavili dalje, veselje i površne zabave.

- Puno je zapravo tema koje će publika otkrivati u predstavi i nadam se prepoznavati se. Jedna od njih jeste sigurno nasilje u porodici, nasilje u braku, što jeste važna tema, međutim Brecht izbjegava da ima jedan didaktički odnos prema tome da dijeli lekcije, da nam govori ovo valja, ovo ne valja, i mislim da i predstava to izbjegava.

Mi stvarno ne dijelimo nikakve lekcije, ne govorimo kako bi trebalo, igramo te ljude, postavljamo pitanja, pa čak možda i malo zavodimo tom malograđanštinom jer ona jeste zavodljiva i čovjek rijetko prepoznaje kada u nju upadne i zato smo je htjeli tako i predstaviti.

Uvijek. Mi smo u kontroli. Važno je prepoznati u svakodnevnom životu. Kada si to i raditi na tome da to ne budeš. Od akcije do akcije, od misli do misli.

- Možda je i šamar, ali je stvarno. Predstava je, što bi čini mi se Breht i htio, ona ne drži lekcije, ona je stvarno zabavna, čini mi se. Nadam se. Tek ćemo vidjeti kako publika reaguje i diše, do sada su to samo bili naši ljudi, naša tehnika koji su gledali i uživali. Jedva čekam da je podijelim sa publikom da vidimo kako diše. 

- Trenutno ne snimam ništa. Pripremam jedan film u Hrvatskoj sljedeće godine i radim zajedno sa svojom kolegicom Džanom Pinjom i grupom glumaca kolega. Radimo na jednoj novoj seriji. Zove se "Ježevi u magli".