Turska baklava, prepoznatljiva širom svijeta po svojoj zlatnoj, hrskavoj kori i nježnom sirupu, nudi okus koji ostaje u sjećanju dugo nakon prvog zalogaja. Ovaj neodoljivi desert,često rangiran među najboljim na svijetu, odavno je prešao granice zahvaljujući velikom izvozu i sve većem broju turskih slastičarnica. Od Amerike do Japana, specijalizirani baklava butici turskih majstora privlače duge redove ljubitelja slatkog u potrazi za autentičnim okusom.

Bilo da ste strastveni znalac ili znatiželjni gurman, najbolje mjesto za kušanje ovih hrskavih poslastica je upravo Turska. Savršena prilika za to je Svjetski dan baklave, koji se obilježava 17. novembra.

Tradicionalno pripremljena od 40 tankih kora punjenih pistacijama ili orasima i natopljenih sirupom, baklava predstavlja istinski simbol slatkog užitka. Hrskava, sočna i mirisna, stoljećima osvaja nepca. Još od osmanskog perioda, turski majstori brižno čuvaju i usavršavaju ovaj desert, jedan od najdugovječnijih recepata koji svjedoči o bogatoj i održivoj kulinarskoj tradiciji.

Pravljena od tradicionalne turske jufke koja uvrštene na UNESCO-ovu Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva, baklava je usavršena u osmanskim carskim kuhinjama, gdje su majstori razvijali tijesto tanko poput ružinih latica. Nekada simbol vještine i prestiža na dvoru, danas je omiljeni znak slavlja i gostoprimstva. Poslužena uz čaj ili kafu, ili pripremljena za posebne prilike poput vjenčanja i vjerskih praznika, baklava i dalje okuplja ljude i uljepšava njihove svečane trenutke.

Društvene mreže vrve objavama i hashtagovima dok ljubitelji baklave dijele svoje omiljene recepte i trenutke uživanja. Ipak, izrada baklave zahtijeva vještinu, strpljenje i duboko poznavanje sastojaka. Najfiniju verziju pripremaju u turskoj jugoistočnoj pokrajini Gaziantep, koja je dio UNESCO-ove Mreže kreativnih gradova u oblasti gastronomije.

Gaziantepska baklava postala je prvi turski proizvod koji je dobio zaštićeni status Evropske unije. Ono što je čini posebnom, osim majstorske tehnike izrade tankih listova tijesta, jesu izvanredni sastojci — visokokvalitetne antepske pistacije i lokalno proizvedeni maslac. Majstori u Gaziantepu ručno razvlače tijesto dok ne postane gotovo providno, a između nježnih slojeva pažljivo raspoređuju obilne količine mljevenih pistacija i maslaca. Nakon pečenja, svježe pripremljenu baklavu prelijevaju sirupom savršene gustoće koji se polako upija. Rezultat je gaziantepska baklava: hrskava izvana, mekana iznutra, slatka, ali nikada teška.

Osim gaziantepske baklave, širom Turske pripremaju se brojne vrste ovog omiljenog deserta, svaka s jedinstvenim tehnikama i sastojcima. Neke vrste dobijaju ime po karakterističnom obliku, poput havuç dilimi baklave (baklava u obliku kriške mrkve), midye baklave (baklava u obliku školjke) koja nastaje skupljanjem jufke, te bülbül yuvası (slavujevo gnijezdo), kod koje se skupljena jufka oblikuje u prsten. Druge vrste prepoznatljive su po sastavu: şöbiyet, s dodatkom kajmaka između slojeva; sütlü nuriye, pripremljena s mlijekom umjesto sirupa; te kuru baklava, s manjom količinom sirupa i izrazito hrskavom teksturom. Odlične su i fıstık sarma i ceviz sarma, rolade prepune mljevenih pistacija ili oraha.

Kreativni kuhari nove generacije unose moderan dodir u ovaj klasik. Jedna od najnovijih varijanti je hladna baklava, pripremljena s manje sirupa, uz dodatak mlijeka i čokolade. U posljednje vrijeme, hladna baklava postala je jedan od najpopularnijih deserta u Turskoj.

Bilo da birate modernu ili tradicionalnu verziju, baklava ostaje neodoljiv užitak kojem se uvijek rado vraćamo. Možda je upravo Svjetski dan baklave idealna prilika da osmislite vlastitu "baklava rutu" i na svoj način odate počast ovom svjetski poznatom desertu?