Suhe šljive jedna su od namirnica za kojima mnogi prvo posegnu kada se probava uspori. Mogu biti pravi melem za crijeva, ali pretjerivanje nije dobro jer veća količina odjednom, umjesto olakšanja, može izazvati nadutost i gasove.
Zato pitanje nije samo treba li ih jesti već i koliko je dovoljno.
Ta količina manja je nego što mnogi misle, a postoji i dobar razlog zašto upravo takva porcija može pomoći da probava bude redovnija.
Melem za crijeva: Koliko suhih šljiva dnevno?
Istraživanja su često koristila 100 grama suhih šljiva dnevno, što je, zavisno od njihove veličine, otprilike osam do 12 komada. To je količina korištena u istraživanjima, a ne porcija koju svako mora pojesti.
U kliničkom ispitivanju objavljenom u časopisu "Alimentary Pharmacology & Therapeutics" učesnici koji su imali zatvor jeli su po 50 grama suhih šljiva dva puta dnevno. Tokom tri sedmice imali su češću stolicu nego kada su uzimali uporedivu količinu vlakana iz psilijuma, pokazalo je istraživanje. Ipak, to ne znači da će svi imati isti rezultat.
Vlakna i sorbitol: Šta suhe šljive rade u stomaku?
Suhe šljive sadrže vlakna i sorbitol, pa mogu olakšati pražnjenje crijeva. Vlakna povećavaju zapreminu stolice, dok sorbitol privlači vodu u crijeva. Kod nekih ljudi to znači lakše pražnjenje, ali veća porcija može izazvati gasove i nadutost.
Zato nema potrebe da odmah pojedete veliku količinu. Ako vam manja porcija odgovara, povećavajte je postepeno i pratite kako vaš stomak reaguje.
Prva sedmica: Počnite s nekoliko komada
Za početak probajte dvije do tri suhe šljive dnevno, uz dovoljno tečnosti. Ako vam odgovaraju, količinu postepeno povećavajte. Cilj nije pojesti što više, već pronaći količinu koja vam odgovara.
Jedite ih uz doručak ili kao užinu, umjesto da odjednom pojedete veliku porciju. Redovnost je važnija od brojanja komada.
Kada suhe šljive nisu dovoljne za rješavanje problema s probavom?
Ako zatvor traje duže, često se vraća ili se pojave bolovi u stomaku, krv u stolici, neobjašnjiv gubitak težine ili nagla promjena u pražnjenju crijeva, potrebno je razgovarati s ljekarom.