Rasol je mnogima omiljeni zimski napitak. 

Rasol za kupus pravi najveću razliku kada želite da glavice ostanu čvrste i hrskave sve do proljeća.

Bure od 60 litara, dvadesetak glavica i pakovanje soli od kilogram, sve djeluje jednostavno, ali ako so odmjerite odokativno, cijela tura može otići u nepovrat.

Ako ste ikada u februaru izvadili kupus koji se raspada u rukama i miriše na ustajalu vodu, znate koliko jedna sitna greška može upropastiti sve. Zato je kod kiseljenja najvažnije pogoditi pravu razmjeru soli i vode.

Za rasol za kupus koristi se 400 grama soli na 10 litara vode, odnosno 40 grama na jedan litar. Ovu razmjeru domaćice najčešće koriste kada kisele cijele glavice kupusa.

Voda mora biti čista i hladna.

So je najbolje izmjeriti vagom, jer se vrste soli razlikuju po krupnoći i zapremini. Potpuno je rastvorite u vodi, pa rasol sipajte preko složenih glavica tako da kupus bude dobro pokriven.

Količinu soli ne smanjujte napamet. So ima važan zadatak u fermentaciji, jer pomaže razvoju poželjnih bakterija i utječe na teksturu kupusa.

Osnovno pravilo uspješnog kiseljenja jeste da glavice budu potpuno potopljene. Tokom fermentacije kupus treba ostati ispod nivoa rasola, jer dijelovi koji vire dolaze u dodir sa zrakom i lakše se pokvare.

Zato preko kupusa stavite čist pritiskač, tanjir ili odgovarajući poklopac, a na vrh teg ili neku drugu čistu težinu koja će ga držati ispod tečnosti. Cilj je jednostavan: nijedna glavica ne smije viriti iz rasola.

Prvih deset dana rasol prevrćete svaki drugi dan. Tečnost izvučete s dna kroz slavinu ili crijevom, pa je vratite preko vrha da se so ravnomjerno rasporedi.

Kada to preskočite, dno postane preslano, a vrh bljutav i kupus se kiseli neujednačeno. Nakon dvije sedmice dovoljno je jednom sedmično.