GLP-1 lijekovi za mršavljenje i dijabetes izgleda usporavaju procese starenja tijela, što je znak da bi ovi uspješni lijekovi u konačnici mogli pomoći ljudima da žive duže.

Ideja da ovi lijekovi mogu produžiti životni vijek nije baš nevjerovatna, to je više proširenje onoga što je već dokazano da rade. Studije su otkrile da, osim što pomažu ljudima da sagore masnoće i kontrolišu šećer u krvi, GLP-1 lijekovi poboljšavaju zdravlje mnogih različitih dijelova tijela, smanjujući rizik od srčanih, bubrežnih i jetrenih bolesti, na primjer, te smanjujući apneju u snu i upale, koje doprinose gubitku zdravlja i funkcija kako ljudi stare.

- Starenje je najveći faktor rizika za mnoge bolesti, a ako možemo ciljati samo starenje, mogli bismo liječiti sve vrste bolesti koje su povezane sa starenjem - rekla je dr. Danica Chen, profesorica na Univerzitetu Kalifornije u Berkeleyu koja proučava ograničenje kalorija i starenje.

Sada su naučnici svoju pažnju usmjerili na biološke markere starenja kako bi bolje razumjeli kako GLP-1 lijekovi mogu uticati na proces starenja.

Novo istraživanje provedeno na miševima i ljudima je u ranoj fazi, a naučnici kažu da ne znaju da li se koristi odnose samo na ljude koji imaju prekomjernu težinu ili dijabetes kada počnu uzimati lijekove, ili bi mogli usporiti starenje i kod ljudi koji imaju normalnu težinu i inače su zdravi, piše CNN.

Zbog toga, stručnjaci kažu da je prerano da ljudi koriste ovaj lijek isključivo u nadi da će živjeti duže.

- Postoje ljudi koji koriste biohacking i uzimaju ove agense, a nisu ni dijabetičari ni gojazni, a pitanje je šta se dešava kod vitkih mlađih osoba bez dijabetesa, posebno dugoročno - rekao je dr. James Kirkland, koji vodi Centar za naprednu geroterapiju u Medicinskom centru Cedars-Sinai u Los Angelesu.

- Moja briga je da bi ljudi mogli previše čitati neke od ovih stvari - kaže on.

Kirkland kaže da su metrike korištene u novim studijama – koje se zasnivaju na mjerenjima epigenetike, načinu na koji se geni uključuju i isključuju u tijelu i mjerenjima proteina koje naša tijela proizvode tokom vremena – još u razvoju i, iako su korisne za studije na većim grupama ljudi, nisu baš informativne za pojedince, iako su mnoge kompanije počele prodavati ove vrste testova znatiželjnim potrošačima.

- One se mogu enormno razlikovati iz dana u dan unutar jedne osobe - rekao je Kirkland.

Ipak, ovi rani nalazi izazivaju uzbuđenje.

- Primjećujemo smanjenje starosti - negdje za tri do šest godina, rekao je dr. Kevin Duffin, potpredsjednik istraživanja starenja u kompaniji Eli Lilly. Lilly proizvodi tirzepatid, koji se prodaje kao Zepbound za mršavljenje i Mounjaro za liječenje dijabetesa.

- To nije čarobni štapić. Nije kao da ćemo smanjiti dob za 30 godina ili tako nešto, ali je značajno smanjenje - rekao je Duffin pred punom publikom na nedavnoj konferenciji o istraživanju starenja i otkrivanju lijekova u Bostonu.

Duffin je predstavio nove podatke iz Lillyjevog kliničkog ispitivanja Surmount V, u kojem je više od 700 odraslih osoba s prekomjernom težinom, ali bez dijabetesa, nasumično raspoređeno u grupe koje su koristile tirzepatid ili semaglutid tokom 72 sedmice. Studija starenja je obuhvatila grupu od 71 učesnika iz studije koji su bili na tirzepatidu i stariji od 50 godina.

Mjerenjem kako su se određeni geni u njihovoj krvi uključivali i isključivali tokom studije, istraživači su mogli pratiti promjene takozvanih epigenetičkih satova, koji otkrivaju biološku starost njihovih organa i tkiva, za razliku od njihove kalendarske starosti.

Tokom studije, objasnio je Duffin, očekivali bi da će osoba hronološki ostariti 1,38 godina. Ali u maloj grupi učesnika studije koji su koristili tirzepatid, biološki satovi su se sporije pomicali. U različitim vrstama epigenetičkih satova, istraživači su primijetili prosječnu promjenu između 1,1 i 0,7 godina u biološkom starenju. Neki biološki satovi su se zapravo vratili unazad, što sugerira da su se neki organi i tkiva ponašali mlađe nego kada su ljudi započeli studiju.

Duffin je priznao da studija ima ograničenja. Nije bilo placebo grupe koja nije koristila lijekove za mršavljenje kako bi se uporedila s ljudima koji su uzimali tirzepatid, na primjer, a praćenje je bilo relativno kratko.

Međutim, iz onoga što su istraživači mogli vidjeti, čini se da su efekti protiv starenja s vremenom postajali sve jači, tako da se nadaju da će u sljedećem ispitivanju duže pratiti ljude.

- Bilo bi vrlo zanimljivo vidjeti šta će se dogoditi četiri ili pet godina nakon tretmana GLP-1 - rekao je Duffin.

Također još nije jasno da li je usporavanje biološkog starenja posljedica gubitka težine ili bi mogao postojati neki nezavisni učinak GLP-1 lijekova. Postoji mnogo dobrih dokaza, na primjer, da konzumiranje dijete s ograničenim unosom kalorija - smanjenje kalorija za oko 25 posto - ima efekte protiv starenja i produžava životni vijek mnogih vrsta životinja.

Studije su pokazale da operacija mršavljenja, koja pomaže ljudima da izgube značajne količine kilograma, usporava i biološko starenje. Međutim, vrlo je teško postići gubitak težine ili smanjiti unos kalorija toliko samo snagom volje, što ulogu lijekova i operacije čini ključnom.

U jednom od prvih pitanja nakon njegovog govora, član publike je pitao Duffina da li je ponovio eksperiment na nekome ko nije imao prekomjernu težinu, kako bi vidio da li je efekat rezultat gubitka težine ili nečeg drugog što lijek radi.

- Stalno dobijamo ovo pitanje - rekao je Duffin pa dodao:

- Suština je da ovi lijekovi djeluju putem smanjenja šećera u krvi i putem gubitka težine, a efekti koje vidimo su uglavnom posljedica toga.

Lijek semaglutid, koji se prodaje kao Wegovy i Ozempic, pokazuje mnoge iste prednosti protiv starenja, prema novom istraživanju proizvođača lijekova Novo Nordisk.

Mjerenjem promjena proteina u tijelu tokom vremena kod ljudi koji koriste semaglutid, naučnici kompanije su otkrili da on smanjuje biološku starost srca za dvije do četiri godine u poređenju s placebom, te da smanjuje starost organa poput pluća, bubrega, mozga i gušterače za jednu do četiri godine. Studija je objavljena kao preprint, prije recenzije.

Istraživači su rekli da efekti nisu u potpunosti objašnjeni gubitkom težine, kontrolom šećera u krvi ili upalom.

Autor studije, dr. Alejandro Aguayo-Orozco, viši globalni direktor za kardiometabolička istraživanja i razvoj u kompaniji Novo Nordisk, rekao je da su se koristi GLP-1 lijekova do sada mjerile za jednu bolest u isto vrijeme - ali šta ako su efekti veći od toga?

- Ako se bavimo toliko mnogo bolesti, da li se zapravo bavimo i nečim što je sistemski prisutno u svim tim bolestima? Da li je to starenje? Da li je to zdravstveni vijek? - upitao je na nedavnom sastanku o istraživanju starenja i otkrivanju lijekova.

Nedavna istraživanja na miševima pokušala su direktnije odgovoriti na neka od ovih pitanja. Miševi obično žive oko dvije godine, tako da ih je lakše pratiti tokom cijelog njihovog životnog vijeka nego ljude.

Naučnici sa Univerziteta Kalifornija u Berkeleyu uzeli su miševe stare 20 mjeseci - otprilike ekvivalent starosti 60-godišnjih ljudi - i davali im injekcije semaglutida ili placeba do kraja života.

Na početku studije imali su otprilike istu tjelesnu težinu. Ali miševi koji su primali semaglutid jeli su manje i gubili na težini, te su živjeli duže od miševa koji su primali placebo injekcije. Miševi tretirani semaglutidom imali su prosječan životni vijek od 834 dana, što je otprilike isto kao 80 ljudskih godina, dok su miševi kojima je ubrizgan placebo živjeli ukupno 742 dana, ili otprilike 75 ljudskih godina.

Kako bi testirali da li je za korist odgovoran gubitak težine ili sam lijek, istraživači su zatim smanjili količinu kalorija koju je davala drugoj grupi miševa za 25 posto - što je otprilike isto smanjenje koje je uočeno kod miševa koji su primali semaglutid.

Kao i miševi tretirani GLP-1, miševi s ograničenim unosom kalorija živjeli su duže, ali je bilo nekih razlika između dvije grupe, rekao je Chen sa UC Berkeleyja, koji je pomogao u vođenju istraživanja, koje je objavljeno u časopisu Nature .

Za mnoge funkcije tkiva koje je grupa proučavala, posebno one koje se odnose na funkciju mišića i pokretljivost, miševi tretirani semaglutidom i miševi s ograničenim unosom kalorija postigli su približno iste rezultate.

Ali miševi na semaglutidu pokazali su neke prednosti. Bolje su funkcionirali u razmišljanju i pronalaženju izlaza iz labirinta, a bili su i bolje u kontroli šećera u krvi od miševa koji su samo imali ograničen unos kalorija.

- To samo znači da je to više od pukog ograničenja kalorija i da ima dodatne prednosti - rekao je Chen.