Gubitak visceralne masnoće na trbuhu često nema nikakve veze s prehranom ili nedostatkom tjelesne vježbe, nego je posljedica hroničnog stresa i hormona koji upravljaju našim metabolizmom.

U videu pod naslovom "Ako imate visceralnu masnoću, hrana nije problem", dr. Ashley Froese objašnjava da mnogi koji pokušavaju smršati rade sve ispravno-smanjuju kalorije, pojačavaju kardio treninge i unose više proteina-ali masne naslage oko struka i dalje ostaju netaknute.

Ona tvrdi da problem leži u činjenici da naše masne ćelije nisu samo pasivni spremnici energije, već aktivno slušaju i reagiraju na hemijske signale i upute koje im šalje živčani sistem. 

Razlog zašto se masnoća nakuplja upravo na trbuhu krije se u evolucijskom dizajnu našeg tijela i razlici između potkožnog i visceralnog masnog tkiva.

Dok obično potkožno masno tkivo služi za skladištenje energije kojoj možemo lako pristupiti, visceralna masnoća okružuje vitalne organe poput jetre, crijeva i bubrega.

Ovo duboko masno tkivo prepuno je receptora za kortizol, hormon stresa.

Iz evolucijske perspektive, nakon proživljene opasnosti, kortizol ima zadatak da obnovi zalihe energije blizu "glavnog štaba" (organa) kako bi jetra, u slučaju novog napada, mogla u trenu otpustiti šećer u krvotok.

Problem modernog doba je taj što ljudski organizam ne prepoznaje razliku između napada divlje životinje i svakodnevnih stresova poput poslovnih rokova, finansijskih briga, lošeg sna ili pak pretjeranog treniranja i gladovanja.

Kad je "krizni štab" u tijelu stalno uključen, kortizol aktivira enzim koji doslovno usisava masne kiseline iz krvi i gura ih ravno u visceralne masne ćelije.

Istovremeno, kortizol drži nivo šećera i inzulina u krvi povišenim, što u potpunosti blokira proces sagorijevanja masti.

S druge strane, potkožno masno tkivo na trbuhu i bedrima blokirano je specifičnim receptorima koji djeluju kao kočnice za mršanje, zbog čega pod stresom možete gubiti kilograme u licu ili rukama, dok trbuh ostaje netaknut.

Osim što se agresivno širi, visceralno masno tkivo djeluje kao aktivan hormonalni organ.

Kod muškaraca ono sadrži enzim koji testosteron pretvara u estrogen.

Kod žena potiče skokove inzulina koji signaliziraju jajnicima da pretjerano proizvode testosteron, što dovodi do akni, prorjeđivanja kose i simptoma policističnih jajnika.

Kada se u to uključi otpornost na kortizol i upalni procesi koje visceralna masnoća neprestano izbacuje u tijelo, osoba ulazi u začarani krug hroničnog umora i metaboličke blokade.

Rješenje ovog problema ne leži u još agresivnijim dijetama, već u shvatanju da je smanjenje stresa zapravo metabolički rad, a ne luksuz.

Dr. Froese naglašava da je nemoguće nadvladati hormonalno okruženje koje tijelu naređuje da skladišti masti.

Ako ste već prepuni kortizola, ekstremne dijete i intenzivni treninzi samo su dodatni izvori stresa koji drže tijelo u kriznom stanju. Kako biste provjerili je li stres uzrok vaših problema, doktorica savjetuje provjeru krvi - umjesto običnog kortizola, korisnije je natašte testirati inzulin i pokazatelje kontrole šećera (HbA1c), hs-CRP (za nivo upale) te DHEA (hormon koji izlučuje nadbubrežna žlijezda) čiji pad pod utjecajem kortizola često vodi do niskog testosterona.